Budizam je religija koju je razvio Siddhartha Gotama, ponekad Siddartha Gautama, koji je rođen oko 566. godine prije Krista u Lumbiniju, u današnjem Nepalu. Nakon što je proživio život u privilegijama, a zatim ga se odrekao radi života asketizma, Siddhartha je postao prosvijetljen, ili probuđen, ideja da je jedini način da se izbjegne patnja u životu kroz prakticiranje namjernog nevezanosti. Danas je ta početna meditacija dovela do prakticiranja budizma u oko šest posto svjetske populacije.
Siddharthino, ili kako je preimenovan, Buddhino buđenje evoluiralo je u učenja Četiri plemenite istine i Plemenitog osmostrukog puta. Iako danas postoji nekoliko priznatih varijanti budizma, većina vjeruje u Istine i Put kao način za primanje Nirvane, stanja blaženstva na zemlji.
Prva istina je da se život sastoji od patnje, fizičke i mentalne. Drugi, je da imamo bol na zemlji jer smo vezani za svijet ili preziremo svijet. Neprestano želimo više, i dalje ćemo patiti više. Tako druga istina shvaća da se odvajanjem od ciklusa želje i žudnje oslobađamo patnje.
Treća istina je da je prava sreća moguća na zemlji, ovisno o stupnju do kojeg se možemo odvojiti od želje za svjetovnim stvarima. Ako odustanemo od “želje”, možemo postići nirvanu. Konačno, četvrta istina je da je plemeniti osmostruki put put prema postizanju ove odvojenosti i na taj način postizanju nirvane.
Osmostruki put uključuje sljedeće:
Ispravno razumijevanje znači da razumijemo patnju u odgovarajućem kontekstu i znamo kroz osmostruki put da je možemo okončati.
Ispravno razmišljanje oslobađa budista od loših misli prema drugima.
Ispravan govor oslobađa naše jezike od laži ili zlih komentara.
Ispravna radnja ne znači radnje koje uključuju krađu, ubijanje ili nanošenje štete drugome, ili nečednost.
Ispravan život znači suzdržavanje od posla koji bi drugima stvarao više boli. U nekim slučajevima to znači nikad ne proizvoditi oružje. Budist ne bi mogao pisati za trač magazin, jer bi to proturječilo ispravnom govoru. Poduzeti posao treba pomoći, a ne povrijediti druge.
Pravi napor je mentalna energija primijenjena na slijeđenje smjernica drugih puta.
Pravilna svjesnost usredotočuje se na jasno viđenje svijeta, neokaljanog željama ili žudnjama. Ispravna svjesnost postiže se kontemplacijom tijela, osjećaja i stanja uma.
Prava koncentracija usredotočuje se na razvoj koncentracije kroz meditaciju.
Škole budizma se usredotočuju ili se oslanjaju na jedan ili više principa i često slijede različite učitelje ili Bodhisattve koji su došli nakon Siddharthe. Pokušaj opisati tako različite škole bio bi kao nabrajanje svih verzija kršćanstva. Može se reći da postoje dvije glavne vrste budizma, Theravāda i Mahāyāna. Theravāda se prvenstveno prakticira u jugoistočnoj Aziji. Fokus je usmjeren na postizanje pravog napora i koncentracije razvojem uma. Kroz meditaciju ljudi mogu postati sveti poput Siddharthe, iako nikada neće postići Budinu svetost.
Mahāyāna je usmjerena na više svećeničkih nastojanja, a prvenstveno se nalazi u sjeveroistočnoj Aziji. Često se naziva tibetanskim budizmom, ali je također izvor zen budizma. Čini se da su i budizam Tibeta i zen spremnije prihvaćeni u zapadnom svijetu nego Theravāda.
Neki budizam nazivaju nereligioznim jer se ne fokusira na boga, već na način života. Ljudi mogu poštovati Buddhu ili Siddharthu, ali mu se ne mole niti ga mole. Budistički kipovi su namijenjeni za kontemplaciju i inspiraciju, a ne kao mjesta za molitvu. Na neki način budizam je sasvim kompatibilan s prakticiranjem drugih religija. Velik dio Kristova učenja usredotočuje se na mnoge od istih koncepata, međutim budisti se protive umrtvljenju tijela.
Iako većina budista živi u Aziji, na Zapadu postoji veliko zanimanje za filozofiju budizma. Mnogi prepoznaju poznatog glumca Richarda Gerea, kao budistu Mahāyāna koji slijedi tibetansku školu. Ova tibetanska tradicija povezana je sa sadašnjim Dalaj Lamom, čija učenja poštuju gotovo svi praktičari budizma. Njegov nastavak križarskog pohoda za nenasilje i život u egzilu od kineske okupacije Tibeta učinili su ga svjetskim vođom.