Riječ bugle može podsjetiti na “Boogie Woogie Bugle Boy”, koju su izvele sestre Andrews iz 1941. godine, ali povijest bugle seže mnogo dalje od toga, u dane kada se koristila za lovačke pozive. Iako su to limena glazbala – poput truba, trombona i tuba – starije bugle nisu imale ventile. Danas postoje bubnjevi s ventilima, a ovaj noviji dizajn povećava visinu tona kojoj bubgler ima pristup. I melofon i flugelhorn mogu se promatrati kao potomci bugle.
Bugla je snažno povezana s vojskom jer su se pozivi trubača počeli koristiti kao signali za najavu događaja postrojbama. “Taps” je službeni poziv koji se koristi u vojsci Sjedinjenih Država za svečane prilike kao što su sprovodi i spomen obilježja. To je također signal koji se pušta svake večeri kako bi se prenijela poruka da je posao dana završen i da se svjetla treba ugasiti. Trenutnu glazbu je u srpnju 1862. adaptirao iz ranijeg glazbenog djela general sindikata po imenu Daniel Butterfield, uz pomoć trubača iz njegove brigade po imenu Oliver Willcox Norton.
“Reveille”, puno svjetliji komad s puno energije, vojni je signal za prozivku na početku dana. Ostali pozivi na polju bugle uključuju najavu običnih, svakodnevnih događaja: “Skupština”, “Doručak”, “Poziv pošte”, “Poziv za bušenje” i “Poziv u neredu”, na primjer. Ali drugi pozivi bili su terenski signali za važne vojne operacije, poput “Rallyja” – korištenih za pregrupiranje trupa; “Povlačenje” – zapovijed za povlačenje unatrag tijekom vojne akcije; i “Marš” kako bi vojnicima dali do znanja da je vrijeme da krenu.
Osim svoje vojne namjene, truba je bitna komponenta američkog trupa bubnjeva i trubača, koji se razvio iz koračnice. Korpus bubnjeva i bugle sastoji se od štitnika boje; sekcija udaraljki, koja uključuje pit udaraljke, kao i liniju bubnja za marširajuću bateriju, i liniju marširajuće baterije. Tri različite veličine zvona – sopran, bariton i kontrabas – kao i melofoni i eufoniji, obično se nalaze u rogovima.