Bulimareksija je izraz koji se koristi za označavanje poremećaja prehrane koji miješa karakteristike bulimije nervoze i anoreksije nervoze. Ovo nije formalni dijagnostički termin; pacijentima s bulimareksijom obično se dijagnosticira poremećaj prehrane koji nije drugačije specificiran (ED-NOS), izraz koji se koristi za opisivanje ljudi koji očito imaju poremećenu prehranu, ali ne spadaju u dijagnostičke kriterije za anoreksiju ili bulimiju. Liječenje ED-NOS može biti komplicirano i može zahtijevati opsežnu terapiju, savjetovanje o prehrani i hospitalizaciju u nekim slučajevima.
Bolesnici s bulimareksijom obično imaju nisko samopoštovanje i iskrivljenu sliku tijela. Žene imaju veću vjerojatnost da će razviti ovo stanje. Pacijent se upušta u agresivnu kampanju osmišljenu da generira gubitak težine i upada u ciklički obrazac nesređene prehrane. To može uključivati dugotrajno gladovanje popraćeno upotrebom lijekova kao što su diuretici kako bi pokušali izgubiti težinu, nakon čega slijedi ciklus prejedanja i pražnjenja u kojem pacijent jede velike količine hrane i povraća.
Zdravstveni rizici s bulimareksijom su značajni. Pacijenti mogu razviti oštećenje organa kao rezultat ekstremnog stresa na tijelu zajedno s problemima kao što su oštećenje cakline na zubima i smanjenje koštane mase što dovodi do povećane osjetljivosti na prijelome. Mogu se primijetiti komorbiditeti poput depresije i pacijenti se mogu pretjerano vježbati, što dodatno opterećuje tijelo. Bolesnici s bulimareksijom mogu naglo smršavjeti i i dalje će prijaviti nezadovoljstvo svojim izgledom.
Liječenje ED-NOS-a često je teško zbog nedostatka jasnih smjernica za njegu bolesnika kao što je slučaj s anoreksijom i bulimijom. Pacijenti s bulimareksijom zahtijevaju prilagođeni plan liječenja za rješavanje problema s njihovom poremećenom prehranom i tjelesnom slikom, a istovremeno rade na postizanju i održavanju zdrave tjelesne težine. To može uključivati savjetovanje sa stručnjakom za mentalno zdravlje zajedno s nutricionističkom terapijom. Prehrana takvih pacijenata može biti komplicirana jer pacijenti pokušavaju izbjegavati određenu hranu.
U nekim slučajevima, pacijent s bulimareksijom morat će dobiti njegu u stacionarnoj ustanovi. Ovo se može preporučiti kada je pacijent u ozbiljnom riziku od medicinskih komplikacija, uključujući smrt, kao rezultat poremećene prehrane, ili kada pacijenti ne reagiraju na ambulantno liječenje. U klinici za poremećaje hranjenja pacijenti dobivaju vrlo pažljivu skrb od liječnika i medicinskih sestara s ciljem da budu dovoljno zdravi da se vrate na ambulantno liječenje. Mnogi pacijenti s poremećajima hranjenja izvještavaju o doživotnoj borbi s hranom čak i nakon liječenja, a važno je nastaviti njegu nakon što opasna faza bolesti prođe.