Bump mapping je proces kojim se tekstura ili mapa teksture primjenjuje na površinu u trodimenzionalnom (3D) programu računalne grafike kako bi se na toj površini stvorile veće pojedinosti. Karta neravnina obično se koristi za dodavanje veće količine površinske dimenzionalnosti i detalja, kao što su izbočine, izbočine, ogrebotine i drugi detalji koji utječu na glatkoću površine. Korištenje takvog mapiranja omogućuje objektu kreiranom u programu računalne grafike (CG) da izgleda realističnije bez povećanja broja poligona u objektu. Mapiranje neravnina obično se postiže korištenjem tradicionalnih karata neravnina, normalnih karata ili karata paralakse.
Kada se objekt kreira u 3D grafičkom programu, izrađuje se pomoću žičanog okvira na koji se primjenjuju poligoni. Time se stvara osnovni oblik predmeta i osigurava mu površina. Komplicirani objekti često imaju više poligona od jednostavnih objekata, ali veći broj poligona često otežava prikaz objekata. To nije uvijek briga za CG kreiran za filmove, ali video igre koje prikazuju slike u stvarnom vremenu često imaju ograničenja u broju poligona koji se mogu prikazati u određenoj sceni.
Bump mapping se obično koristi kako bi objekti s manjim brojem poligona izgledali realističnije. Jedna površina, na primjer, može se koristiti za stvaranje zida od opeke i imala bi samo jedan poligon. Kako bi površina izgledala realistično, svaka bi cigla trebala stršiti nešto dalje od morta između njih, a trebala bi imati udubljenja, ogrebotine i druge teksture. Korištenjem bump mappinga, ti se detalji mogu dodati bez povećanja broja poligona u sceni.
Postoje tri različite vrste bump mapiranja koje se mogu koristiti, iako svi općenito stvaraju donekle slične efekte. Osnovna bump karta koristi sliku u sivim tonovima — koristeći samo bijelu, sivu i crnu — za izradu karte. Kada se ova tekstura primjenjuje kao mapa bump, čini se da objekt ima veću teksturu; bijela područja će se činiti podignuta, dok će crna izgledati uvučena. Ova vrsta mapiranja neravnina zapravo ne mijenja površinu objekta, već samo način na koji se svjetlost i sjena prikazuju na toj površini kako bi joj dali izgled teksture.
Normalna karta je vrsta karte koja se koristi u bump mapiranju koja koristi crvenu, plavu i zelenu za stvaranje sličnog efekta. Normalne karte obično se izrađuju na temelju vrlo detaljne verzije objekta, a zatim se primjenjuju na verziju tog objekta s niskim detaljima kako bi se stvorio realističniji izgled s manje poligona. Paralakse se također mogu koristiti u mapiranju bumpova, iako su one nešto kompliciranije. Oni u osnovi funkcioniraju oponašajući efekt paralakse koji se javlja kada se objekt vidi iz različitih točaka gledišta, kako bi stvorili iluziju dubine za površinu kada se gleda pod kutom.