Burtonov proces je metoda termičkog krekiranja koja uključuje razgradnju složenih organskih molekula na jednostavnije molekule, točnije benzin, dizel i druga srodna goriva. To se postiže izlaganjem sirove nafte temperaturama većim od 1,472°F (800°C) i tlakovima od oko 100 PSI (700 kilopaskala). U tim uvjetima, molekule sirove nafte se razbijaju u molekule benzina i druge vrijedne tvari. Ova metoda je patentirana 1913. godine i bila je ključna za udvostručenje proizvodnje benzina te godine. Burtonov je proces kasnije zamijenjen katalitičkim krekiranjem u većini primjena, iako je i dalje važna metoda za proizvodnju loživog ulja kao što je petrodizel.
Tijekom ranih dana rafiniranja nafte, najčešća metoda koja se koristila za proizvodnju upotrebljivog goriva iz sirove nafte bila je frakcijska destilacija pri redovitom atmosferskom tlaku. Ova metoda bila je i skupa i neučinkovita, te se pokazala nesposobnom držati korak s rastućom potražnjom za benzinom. Na prijelazu iz 20. stoljeća, nekolicina kemičara dobila je zadatak razviti bolju metodu za rafiniranje sirove nafte. To je dovelo do izuma Šuhovljeve metode krekiranja u Rusiji tijekom ranih 1890-ih i Burtonovog procesa u Sjedinjenim Državama 1913. godine. Ove metode termičkog krekiranja bile su odgovorne za značajno povećanje postotka benzina dobivenog iz svake bačve sirova nafta.
Toplinsko pucanje je proces koji se može koristiti za redukciju složenih molekula u jednostavnije komponente. Taj opći princip je u srcu Burtonovog procesa, koji učinkovito razgrađuje molekule sirove nafte u korisne molekule benzina i dizela kroz termičko krekiranje. Kako bi se to postiglo, sirova nafta se prvo dovodi u tlačnu posudu. Ulje se zatim zagrijava, a tlak u komori se istovremeno povećava. Da bi se uspješno razbili molekule sirove nafte, minimalni potrebni tlak je oko 75 PSI (517 kPA), a temperatura mora biti najmanje 850°F (oko 450°C), iako se mogu koristiti mnogo veći tlakovi i temperature.
Između 1913. i 1937. godine Burtonov je proces bio primarna metoda proizvodnje benzina. Nakon 1937. uvelike ga je zamijenila učinkovitija metoda katalitičkog krekiranja. Fluid katalitičko krekiranje rezultira većim volumnim postotkom benzina od Burtonovog procesa, a također rezultira i vrijednijim nusproizvodima. Burtonov je proces ipak koristan u rafiniranju loživog ulja, koje se proizvodi pri različitim temperaturama i tlakovima od benzina.