Nalozi za zaustavljanje kupnje primjer su načina unosa zahtjeva za kupnju vrijednosnog papira koji dolazi s odredbom da se zahtjev zadrži sve dok trenutna tržišna cijena vrijednosnog papira ne bude jednaka stop cijeni imovine. Nalozi za kupnju ovog tipa obično se koriste kada tržišni trendovi ukazuju da će tržišna cijena neke vrste vrijednosnog papira ući u razdoblje povećanja vrijednosti. U suštini, kupovni stop nalog je strategija koja investitoru omogućuje da osigura imovinu kada i ako tržišna cijena počne rasti, bez potrebe za stalnim praćenjem aktivnosti vrijednosnice.
Kao dio procesa unošenja stop naloga za kupnju, investitor će često sa svojim brokerom pregledati predloženi tržišni nalog. U sklopu istrage o izvedivosti kreiranja naloga za kupnju ove vrste, investitor i broker će sagledati dosadašnje performanse predmetnog vrijednosnog papira. Taj će se detalj procijeniti u svjetlu trenutnih uvjeta koji daju uvid u tržišne pokazatelje dana i kako ti pokazatelji mogu ili ne moraju utjecati na buduću cijenu vrijednosnog papira.
Primjenom ovog pristupa moguće je utvrditi ima li stavljanje kupovnog stop naloga na dani vrijednosni papir dobre šanse za dobar povrat ulaganja. Istodobno, također je moguće dobiti dobru predodžbu o tome koliko dugo može potrajati da dođe do točke u kojoj tržišna cijena poraste na onu trenutne cijene dionice i koliko je vjerojatno da će vrijednosni papir porasti nakon narudžbe se izvršava.
Jedna od prednosti kupovnog stop naloga je da postoji relativno mala količina rizika povezana s transakcijom. Budući da tržišna cijena mora porasti na određenu razinu prije nego što broker izvrši kupovni stop nalog, jedina šansa za gubitak novca u pothvatu je ako vrijednosni papir dosegne stop cijenu, a zatim počne padati odmah nakon što je vrijednosni papir stečen. Općenito, investitor bi imao vremena primijetiti da se cijena vrijednosnog papira više ne penje i mogao bi ga prodati uz mali gubitak.