“Baptist zujalica” je netko tko se identificira kao pripadnik baptističke vjere, ali prisustvuje samo sprovodima, a ne redovnim vjerskim službama. Neki pripadnici mnogih drugih vjerskih denominacija također bi se mogli smatrati “zujalicama”, ali baptisti su posebno poznati po tome što su izmislili zabavne izraze koji opisuju svoj pristup vjeri, pa je ideja najtješnje povezana s baptističkom zajednicom.
Tipični baptist zujaka zna gdje se nalazi crkva i sigurno je svjestan kada se održavaju vjerske službe, ali odlučuje samo prisustvovati sprovodima kako bi obilježio odlazak članova zajednice. On ili ona se također obično suzdržavaju od uključivanja u crkvene aktivnosti kao što su druženja, događaji prikupljanja sredstava i tako dalje, te bi se mogao smatrati manje aktivnim članom kongregacije.
Sprovodi su važan dio života, pa ako ćemo odabrati samo jednu vrstu vjerske službe kojoj će prisustvovati, razumljiva je logika fokusiranja na sprovode. Pogrebi također imaju tendenciju da privuku više članova zajednice, omogućujući ljudima da se povežu jedni s drugima, raspravljaju o pitanjima zajednice i nadoknade propuštene vijesti i događaje. Za krstitelja zujaka prisustvo na sprovodu također može biti znak poštovanja prema pokojniku i znak njegove ili njezine ispovijedane vjere.
Pojam se također ponekad koristi za opisivanje ljudi koji se pojavljuju samo na crkvenim događajima koji će vjerojatno uključivati hranu, što se odnosi na navike zujaka u potrazi za hranom. Ova vrsta zuja baptista možda nerado daje ili kuha hranu za crkvene događaje, ali uživa u tome da je jede, a može također uzeti ove događaje kao priliku za susret s drugim ljudima u zajednici.
Ovaj bi se izraz mogao smatrati omalovažavajućim, što sugerira da baptist zuja nema dubok osjećaj vjerskog uvjerenja i predanosti crkvi. Zasigurno bi samo pojavljivanje na pogrebima dalo prilično iskrivljen pogled na nečiju religiju, a crkveni službenici obično znaju tko su zujalice u njihovim zajednicama. Mišar Baptist također može doći zbog zadirkivanja od strane članova zajednice koji primjećuju njegove ili njezine navike odlaska u crkvu, osobito u područjima gdje se religijska vjera smatra iznimno važnim dijelom osobnog identiteta.