Kakofonija je mješavina oštrih, neugodnih ili sukobljenih zvukova. Obično se koristi za opisivanje poezije, ali se može naći i u glazbenom sastavu. Ponekad je kakofonija slučajna, a ponekad se koristi namjerno za umjetnički učinak. Kakofonija je suprotnost eufoniji, što znači ugodne, melodične zvukove.
Neki znanstvenici slično klasificiraju kakofoniju i disonancu, dok drugi opisuju disonancu kao neharmonične zvukove, a kakofoniju kao strategiju koju pisac koristi za postizanje neskladnog učinka.
Primjer neskladnih zvukova koji se nalaze u poeziji bila bi pjesma Harta Cranea “The Bridge” (1930.), koja koristi kakofoniju kako bi prenijela kaos i zlo u industrijskom svijetu:
Nosno cviljenje moći šiba novi svemir…
Gdje izbijajući stupovi kvare večernje nebo,
Pod nadolazećim hrpama goleme elektrane
Zvijezde bodu oči oštrim amonijačnim poslovicama,
Nove istine, nove naznake u baršunu su pjevušile
Dinama, gdje se povodac sluha drnda….
Powerova skripta, – namotana, uvezana, profinjena-
Zaustavljen je do pljuskanja remena na kalemovima koji vrijede, potaknut
U nabujali bujon, upregnut žele od zvijezda.
Osim toga, sljedeći odlomak iz Gulliverovih putovanja Jonathana Swifta (1726.) pokazuje kaotične i destruktivne učinke rata:
A kako ratna vještina nije stranac, imam ga opis
topova, kulverina, mušketa, karabina, pištolja, metaka, baruta,
mačevi, bajunete, bitke, opsade, povlačenja, napadi, potkopavanja,
kontramine, bombardiranja, borbe na moru…
U oba odlomka jezik je sastavljen tako da izbjegne melodičnost, već čitatelju ostavlja dojam grubih, zveketnih zvukova koji se prirodno ne slijevaju. Baš kao i teme industrijalizacije ili rata, riječi koje svaki autor koristi učinkovito uznemiruju čitatelja tako da se ideja i jezik isprepliću za namjerno neuređeni učinak.
Mnoge vrste glazbe također koriste ovaj efekt za stvaranje neurednog zvuka miješanjem akorda koji se logično ne uklapaju. Primjeri se mogu naći u industrijskom rocku, kao iu nekoj glazbi metal bendova.