Pauk deva, koji se također naziva i vjetrovni škorpion, je pauk, ali uopće nije pauk. Ne može tkati mrežu i nema otrov. Pauci deve su tragači za sjenom, zvani solpugidi, koji zauzimaju pustinjske regije diljem svijeta.
Pauci deve narastu u duljinu od oko 5 inča (12.7 cm) s ispruženim nogama i nešto su manje zastrašujući od njihove reputacije.
Folklor je započeo 1991. s američkim vojnicima tijekom Zaljevskog rata, a ponovno je pokupljen 2003. kada se SAD vratio u Irak. Vojnici su izvijestili da će pauci juriti po pijesku izravno na njih kao da ih napadaju. Uistinu, pauci deva jure za hladom i traže hlad koji su stvorili vojnici. Pogrešne informacije o paukovima devama harale su glasinama o njihovoj sposobnosti da trče brzinom od 25 km/h, skaču nekoliko stopa u zrak, polažu jaja u želudac deve, pa čak i uspavane vojnike ubrizgavaju anestetički otrov kako bi potajno sisali komade mesa .
Folklor o pauku deva nije ograničen na Bliski istok. U Meksiku naziv za pauka deve, matevenados, u prijevodu znači “ubojice jelena”.
Pauci deve mogu doseći brzinu od 10 km/h, skaču do skromnih visina i agresivni su, iako nisu superpauci iz mita. Pauci deve hrane se beskralješnjacima, kukcima, pa čak i malim gmazovima. Imaju ogromne čeljusti koje razbijaju koje moraju raditi brzo jer nemaju otrov koji bi savladao svoj plijen. Konačno, pauci deva su tako nazvani, ne zato što se hrane devama, već zato što se nalaze u istim pustinjskim klimama kao i deva.
Nije ni čudo da je pauk deva izvor mnogih pretjeranih priča sa svojom impresivnom brzinom, velikodušnom veličinom i golemim stršećim čeljustima. Strašni pauk deva podsjeća na filmove poput Starship Troopers, koji suprotstavlja čovječanstvo svjetovima u kojima vladaju divovski pauci. Ali barem za sada, pauk deva ostaje samo tragač za sjenom, šuškajući se po pijesku za još jednim obrokom koji će vjerojatno imati barem 4 noge, ako ne 6 ili 8. I to je dobra vijest za nas.