Campylobacter pylori prijašnji je naziv za Helicobacter pylori, vrstu gram-negativnih bakterija spiralnog oblika. Te se bakterije prilično često nalaze u gornjem probavnom sustavu, osobito u odraslih. Mnogo puta bakterije ne uzrokuju simptome, ali ponekad mogu uzrokovati bolesti, poput čira i raka želuca. Infekcija bakterijama može se liječiti, ali stručnjaci još istražuju može li se i kako spriječiti njeno širenje.
Kada je prvi put otkrivena, smatralo se da je bakterija dio roda Campylobacter, srodnog bakterijama kao što je Campylobacter jejuni. Međutim, daljnja istraživanja kasnih 1980-ih otkrila su da je bakterija Campylobacter pylori imala svojstva koja su je činila dovoljno različitom da bi se mogla klasificirati sama, pa je otuda promijenjeno ime u Helicobacter pylori, ili H. pylori. Ta se dva naziva još uvijek koriste naizmjenično, jer se svaki odnosi na isti organizam.
Iako je službeno otkriven i imenovan početkom 1980-ih, Campylobacter pylori bio je predmet istraživanja počevši od 1890-ih. Već tada su znanstvenici vjerovali da bi organizam mogao igrati određenu ulogu u želučanim problemima, jer se često nalazi u želučanim sokovima osoba koje imaju različite želučane simptome. Danas je nekoliko studija pokazalo da je H. pylori prisutan u želucima najmanje polovice svjetske populacije i do 80 posto ljudi s čirom na želucu. Simptomi se obično pojavljuju samo u malog broja zaraženih ljudi i mogu uključivati žgaravicu, bolove u želucu, mučninu i povraćanje. Ovi simptomi su često uzrokovani bakterijama koje uzrokuju iritaciju i upalu sluznice želuca i gornjeg crijeva, što može uzrokovati čir, gastritis i, dulje vrijeme, rak želuca.
Za dijagnosticiranje infekcije H. pylori može se koristiti nekoliko testova. Neinvazivni testovi mogu uključivati testove krvi, daha i fekalija za traženje znakova infekcije. Ovi testovi možda neće moći zapravo tražiti samu bakteriju. Međutim, invazivniji test u kojem se cijev umetne niz grlo i u želudac obično može uzeti uzorke želučane sluznice kako bi se zapravo tražila aktivna bakterija H. pylori.
Infekcija s H. pylori često se može liječiti antibioticima. Nakon što bakterija bude ubijena, tijelo često može samo izliječiti štetu, ali u mnogim slučajevima potrebni su dodatni lijekovi. To je osobito istinito u slučaju raka želuca, gdje ubijanje bakterija samo antibioticima nije ljekovito.
Stručnjaci još istražuju šire li se i kako bakterije. Rane studije o Campylobacter pylori pokazale su neke dokaze da se može širiti fekalno-oralnim putem. Činilo se da su infekcije brojnije na mjestima gdje su životni uvjeti činili kontaminaciju hrane i vode fekalnim materijalom češćom. Novija istraživanja sada nazvane Helicobacter pylori pokazala su slične rezultate. Iako nisu konačni, neki pružatelji zdravstvenih usluga koriste ove studije kao dokaz za preporuku oprezne higijenske prakse kao mogućeg alata za prevenciju ove i drugih infekcija koje se šire fekalno-oralnim putem.