Andrew Carnegie (1835-1919) bio je jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u Americi. Nazivan naizmjenično kapetanom industrije ili pljačkaškim barunom, imao je malo školovanja, ali je svojim pristupom životu na “čizme” zaradio milijune dolara, prije nego što se konačno povukao u ranim 1900-im i potpuno se usredotočio na filantropiju. Kao i s njegovim pristupom poslovanju, njegov filantropski pristup nije bio ograničen i izuzetno opsežan, a jedno od njegovih pothvata, izum Carnegie knjižnice, i danas stoji na mnogim mjestima kao primjer njegove velikodušnosti u kasnijem životu.
Carnegie je oduvijek smatrao da se važnost čitanja ne može podcijeniti, te je koristio sve resurse kako bi stekao više informacija i obrazovanja kako je napredovao u poslu. Smatrao je da bi većina ljudi trebala imati pristup knjigama u velikim razmjerima i počeo je graditi javne knjižnice 1883., prve u svom rodnom gradu u Škotskoj.
Iako bi Carnegie financirao i gradio mnoge knjižnice u Velikoj Britaniji, većina, preko 1600, izgrađena je u SAD-u, često u malim gradovima. Ove su zgrade bile impresivne arhitektonski i dizajnirane u mnogo različitih stilova. Većina je jednostavno bila otvorena za javnost, ali su neka bila i dio sveučilišta. Gotovo sve američke savezne države imale su barem jednu Carnegie knjižnicu, osim Aljaske, Delawarea i Rhode Islanda, a neke su države imale ogroman broj njih. Najviše je imala Indiana, a na drugom mjestu Kalifornija.
Jedna od ključnih značajki Carnegie knjižnice bio je stil otvorenog hrpa. To je značilo da su ljudi mogli birati svoje knjige pregledavanjem, umjesto da traže od knjižničara da im preporuči ili opskrbi knjige. Raznolike arhitektonske strukture ovih knjižnica bile su impresivne, ali i privlačne. Javna knjižnica u gradu mogla bi biti mjesto koje su ljudi željeli ići i željeli koristiti, a Carnegie je većinu gradova stavio na test kako bi utvrdio hoće li on ili njegove filantropske organizacije tamo izgraditi knjižnicu. Temeljni test bio je pokazivanje potrebe, predanost utrošku određenih sredstava za održavanje knjižnice i darivanje imovine na kojoj bi se Carnegiejeva knjižnica mogla izgraditi.
Ljudi su možda još uvijek upoznati s tim knjižnicama i danas jer otprilike polovica njih ostaje knjižnične zgrade. Neki nisu preživjeli stvari kao što je rekonstrukcija, a drugi su postali muzeji ili čak privatne zgrade. Posljednja knjižnica izgrađena prema Carnegiejevom programu dovršena je 1930. godine, nekoliko godina nakon filantropove smrti.
Vrijeme za izgradnju svake Carnegiejeve knjižnice bilo je povoljno. Mnogi mali i veliki gradovi su krajem 19. stoljeća bili jako zainteresirani za izgradnju narodnih knjižnica. Carnegiejeva velikodušnost bila je usklađena s javnim interesom za dostupnost knjižnice. Sveukupno je programom ovog filantropa izgrađeno preko 2500 knjižnica, što je značajan uspjeh. Oni u gradu koji ga još uvijek imaju, svakako su pozvani da ih često posjećuju i dive se odlučnosti koja može jednako lako promijeniti filantropiju kao i pridonijeti uspjehu u poslovanju.