Čarolija zastoja daha je epizoda u kojoj zdravo dijete nakratko prestane disati i izgubi svijest. To se obično događa kao odgovor na bolnu, uznemirujuću ili zapanjujuću situaciju. Za roditelje, čarolije zadržavanja daha mogu biti zastrašujuće, ali obično nisu opasne, a liječenje se općenito usredotočuje na pokušaj sprječavanja njihovog pojavljivanja. Preporučljivo je da liječnik pregleda dijete kako bi potvrdio da problem nije temeljni medicinski problem poput astme ili alergija. U većini slučajeva, djeca bi trebala prestati doživljavati takve čarolije oko osme godine.
U takozvanim “blijedim” čarolijama zadržavanja daha, problem je neurološkog porijekla i događa se zbog stimulacije živca vagusa, ključnog živca odgovornog za regulaciju otkucaja srca i određenih drugih tjelesnih funkcija. To se obično događa jer dijete doživi iznenadnu, oštru bol, poput pada ili slomljenog uda. Dijete će problijediti, prestati disati, onesvijestiti se, a zatim će se oporaviti. To se može dogoditi samo jednom kao odgovor na ekstremnu situaciju i nikada više.
Cijanotične čarolije zadržavanja daha događaju se zbog podsvjesne reakcije na traumu ili uzrujanost. Dijete može vrištati ili plakati, a zatim prestati disati, postaje plavo i ukočeno. Neka djeca dožive napade prije nego što se oporave. Nakon što dijete ponovno počne disati, koža bi se trebala vratiti u prirodniju boju. Ljudi oko djeteta mogu biti zabrinuti, ali djeca obično ne doživljavaju štetne posljedice od čarolije zadržavanja daha.
Liječnik može procijeniti pacijenta kako bi potražio bilo kakve zdravstvene probleme i može zatražiti studiju elektroencefalograma ako dijete doživi napadaje. Nakon što liječnik utvrdi da čarolija zadržavanja daha nije znak ozbiljnijeg problema, može preporučiti neke korake koje treba poduzeti roditeljima. Veza između uroka zadržavanja daha i traume može navesti liječnika da predloži da roditelji izbjegavaju izlaganje djeteta zastrašujućim televizijskim emisijama i pričama, te da vode burne, intenzivne razgovore u drugoj prostoriji. Izbjegavanje očitih traumatskih okidača za koje se u prošlosti znalo da uzrokuju čaroliju zadržavanja daha također može biti od pomoći, kao i slanje djeteta na psihoterapiju radi pomoći u upravljanju traumom.
Jedan od rizika kod upravljanja čarolijama zadržavanja daha je slučajno pojačanje ponašanja, gdje djeca mogu naučiti izbjegavati kaznu i posljedice za svoja djela zadržavanjem daha dok se ne onesvijesti. Roditelji se prirodno pretvaraju iz ljutnje u zabrinutu kada dijete doživi čaroliju zadržavanja daha, a važno je osigurati da dijete i dalje prima kaznu ako je učinilo nešto loše, čak i ako je prirodu kazne potrebno prilagoditi kako bi je bila manja traumatičan.