Kateksa je sastavnica frojdovske psihologije za koju se vjeruje da je motivacija iza razvoja nagona i impulsa. Freud je kateksisu zamišljao kao oblik energije koju um ulaže u ideje i ideje. Prema Freudu, ovu energiju neprestano stvaraju i koriste id i ego. Srodni koncept, anticathexis, odnosi se na energije preusmjerene i potisnute od strane ega.
Da bismo razumjeli kako kateksa funkcionira u frojdovskom modelu, pomaže znati o idu i egu. Id je najosnovnija komponenta osobnosti, prisutna pri rođenju i vođena ispunjenjem osnovnih potreba; dojenče koje pokazuje refleks sisanja, na primjer, pokreće id. Ego je sastavnica osobnosti koja se tijekom vremena razvija kako bi organizirala i djelovala na misli, dok je superego, u biti, kritičar uma, koji vrši moralno vodstvo.
Kateksa može imati različite oblike. Jedan od najjednostavnijih je ulaganje energije u glad. Id i ego međusobno se uravnotežuju dok ego traži najučinkovitiji i najprihvatljiviji način da zadovolji potrebu za hranom koju komunicira id. Ako id razvije želju koja se smatra neprikladnom, ego može potisnuti tu želju, u antikateksiji, gdje je energija suprotstavljena jer ego vjeruje da je nerealna ili nezdrava. Na primjer, mnoge kulture imaju tabu protiv kanibalizma, a izraz želje za ljudskim mesom iz id-a bio bi potisnut od strane ega kako bi spriječio um da djeluje na njega.
Vjeruje se da mentalna energija katekse igra ulogu u razvoju želja i nagona. Ulaganje energije u predmete i ideje pojede dio energije, dok se višak može izraziti na razne načine. Suzbijanje energije također može potrošiti velike količine energije. Ljudi koji se bore sa željama i porivima za koje smatraju da su neprikladni mogu razviti iscrpljenost i imati poteškoća u ispunjavanju svojih osnovnih potreba kao rezultat smanjenja mentalne energije.
Freudove teorije o psihologiji bile su tema živahnih rasprava otkako su uvedene početkom 20. stoljeća i nastavit će biti tema rasprave. Kasniji analitičari gradili su se na Freudovim teorijama i proširivali razmišljanje o temama poput katekse, ponekad integrirajući je u svoje vlastite teorije, a ponekad aktivno kritizirajući Freudove modele. Freudov detaljan i opsežan rad i dalje ima dubok utjecaj na psihološku profesiju.