Čehovljev pištolj je književna tehnika u kojoj se svaki predmet kojemu u priči daje poseban značaj, mora koristiti u nekom kasnijem trenutku. Tehnika potječe od Antona Čehova, koji je objasnio da bi se pištolj obješen na zid u prvom činu drame trebao upotrijebiti nešto kasnije u priči. Ako se pištolj ne koristi, onda nema svrhe i samo je odvraćanje pažnje – osim ako nije zamišljeno kao crvena haringa. Idealna situacija za Čehovljev pištolj je ona u kojoj je predmet zabilježen, ali djelomično zaboravljen u prvom trenutku, a zatim postaje relevantan kasnije u priči.
Najveća zabluda o Čehovljevom pištolju je da je on ekvivalent naslućivanju. Predznanje je mjesto gdje pisac ostavlja male naznake o budućim događajima u naraciji, koji se jasnije razumiju nakon što se događaj sazna. Čehovljev pištolj se više odnosi na uklanjanje stranih informacija i opisa nego na nanošenje tragova čitatelju. Ako je napunjena puška opisana u prvom činu i nikada nije ispaljena, nema potrebe opisivati pištolj, jer je nebitno.
Još jedna ključna točka je da se Čehovljev pištolj ne odnosi posebno na oružje. Umjesto toga, tehnika se odnosi na bilo koji objekt unutar priče kojemu se pridaje poseban značaj, tako da bi publika očekivala da ima neku funkciju. Na primjer, lik može rano u priči otkriti ključ na lancu, a kasnije otkriti da otvara vrata zaboravljenog blaga. Pištolj o kojem se govori je samo figurativan, odnosi se na objekt koji je “nabijen” značajem. Publika bi bila razumljivo razočarana da se ključ u primjeru nikad više ne bi spominjao ili bi bio beskorisan.
Crvene haringe su zaplet koji se može povezati s Čehovljevim pištoljem. Na isti način kao i “napunjeni pištolj”, crvena haringa se uvodi i daje joj određeni značaj na početku priče. To navodi čitatelja da pretpostavi da će kasnije imati važnost, ali zapravo služi samo kao skretanje. Crvene haringe su na neki način suprotne Čehovljevom pištolju, jer su nešto što im je pridato značenje što nije izravno značajno. Pravo značenje crvene haringe je u tome što odvlači publiku od istinske radnje priče, te stoga u nekom smislu služi svrsi.