Cekalni polip je izraslina u cekumu, vrećici na vrhu debelog crijeva. Te su izrasline često benigne prirode, ali imaju potencijal da se transformiraju i postanu maligne, što ih čini potencijalnim razlogom za zabrinutost. Neki ostaju nedijagnosticirani sve dok pacijent ne umre od nepovezanog uzroka i ne dobije obdukciju, dok drugi mogu biti identificirani tijekom probira na crijevne karcinome i drugih medicinskih testova ili postupaka gdje unutrašnjost cekuma postaje vidljiva. Liječnik obično preporučuje uklanjanje izrasline radi sigurnosti.
Te mase tkiva mogu biti čvrsto pričvršćene za stijenku cekuma, u tom slučaju su okarakterizirane kao sjedeće, ili mogu biti na peduncu, što znači da su pričvršćene za izbočenu peteljku. Razlozi nastanka polipa su nejasni; neki pacijenti mogu imati genetsku predispoziciju dok drugi ne, a čini se da nisu izravno povezani s prehrambenim navikama. Mnogi pacijenti nemaju simptome.
Ponekad polipi cekalnog crijeva krvare, uzrokujući promjene u stolici. Ako postanu zloćudne, kancerogene stanice će početi jesti crijevnu stijenku, uzrokujući proljev, bol i još više promjena u boji stolice. Liječnik može izvesti endoskopiju pomoću kamere na dugačkom kabelu kako bi pregledao cekum i uzeo uzorke bilo kakvih abnormalnosti koje ondje nađe. Radi praktičnosti, liječnik može izvaditi cijeli polip cekalnog crijeva.
Vađenje cijele izrasline neće štetiti pacijentu, a može imati koristi. Ako je maligna, liječnik ne treba zakazati drugi zahvat kako bi uklonio ostatak izrasline. U slučaju dobroćudnih izraslina, uklanjanje cijele izrasline znači da neće imati priliku prerasti u maligni tumor. Patolog može pregledati polip cekalnog crijeva kako bi saznao više o njemu i utvrdio je li potrebno dodatno liječenje.
Te su izrasline vrlo česte i nisu nužno neposredan razlog za zabrinutost. Ako liječnik na endoskopiji uoči polip cekalnog crijeva, pacijent ne treba paničariti. Liječnik će u potpunosti ukloniti izrasline, dramatično smanjujući rizike, a testiranje bi trebalo brzo utvrditi treba li liječnik poduzeti još neke radnje.
Bolesnici s obiteljskom poviješću raka crijeva ili s čimbenicima rizika za rak, poput anamneze upalne bolesti crijeva, trebali bi razmotriti dodatni probir za rak. Liječnik može odrediti najprikladnije testove i njihovu učestalost, uspostavljajući ravnotežu između izlaganja pacijenta rizicima prekomjernim testiranjem i neuspjeha testiranja dovoljno rano da bi se uočili karcinomi kada su još uvijek dobro izlječivi.