Cerebralna hipoperfuzija je medicinsko stanje u kojem mozak doživljava smanjenje opskrbe krvlju. Često je povezana s cerebralnom hipoksijom, u kojoj mozak dobiva nedovoljnu opskrbu kisikom koju prenosi krv. Medicinski gledano, cerebralna hipoperfuzija je suprotna cerebralnoj hiperperfuziji, povećanom protoku krvi u mozgu koji može uzrokovati krvarenje.
Neki simptomi ovog stanja su vrtoglavica, poteškoće sa sluhom i problemi s vidom kao što su zamućenje, zatamnjenje ili potpuno “zamračenje”. Ako stanje potraje, pacijent se također može pretjerano znojiti, problijedjeti i imati mučninu zbog koje osjeća kao da povraća. U teškim slučajevima može doći do gubitka svijesti.
U drugim poremećajima ili stanjima, cerebralna hipoperfuzija može biti uzrok, kao što su moždani udari i cerebralna paraliza. Kod moždanog udara gubitak krvi rezultira smanjenom aktivnošću u nekim dijelovima mozga koji kontroliraju pokrete udova, vid ili govor; tako je osoba koja doživi moždani udar često imobilizirana. Kod cerebralne paralize hipoperfuzija se često događa tijekom trudnoće ili u ranom djetinjstvu, posebno u dijelu mozga koji kontrolira motoričku aktivnost. Kao rezultat toga, pacijenti s cerebralnom paralizom često su tjelesni invalidi, jer nedovoljna opskrba krvlju uzrokuje trajno oštećenje mozga u razvoju.
Cerebralna hipoperfuzija se također može doživjeti kao simptom ili učinak temeljnog poremećaja. Takav je slučaj kod sindroma posturalne tahikardije (PTS) koji uzrokuje smanjenje opskrbe krvlju u mozgu kada se pacijent mijenja iz jednog položaja u drugi. Hipoperfuzija doživljena kod PTS-a može utjecati na pacijentovu spoznaju, pa čak i na njegove emocije, što dovodi do smanjene koncentracije i depresivnog stanja. Vrsta hipotenzije koja se naziva ortostatska hipotenzija, ili laički rečeno, također uzrokuje mnoge simptome povezane s cerebralnom hipoperfuzijom, poput vrtoglavice i oštećenja vida. Osim mozga, mišići i drugi organi također mogu doživjeti hipoperfuziju, koja se osjeća kao bol u vratu, stezanje u prsima i poteškoće s disanjem.
Mnoge studije su pokazale da može postojati veza između cerebralne hipoperfuzije i bolesti koje slabe pacijentove kognitivne vještine. Studija je 2005. regrutirala skupine “starijih ispitanika”: jedna skupina ispitanika imala je Alzheimerovu bolest, dok je druga skupina označena kao “kognitivno normalna”. Obje grupe su dobile magnetsku rezonancu (MRI). Rezultati skeniranja pokazali su da su oni s Alzheimerovom bolešću pokazali značajnu hipoperfuziju na desnoj strani mozga u usporedbi s onima koji su bili kognitivno normalni. Godine 1994., eksperiment koji je uključivao štakore otkrio je da kronična hipoperfuzija može izazvati više oštećenja neurona nego akutna hipoperfuzija.