Cerebralna tromboza je krvni ugrušak koji se stvara unutar jedne od cerebralnih žila, smanjujući opskrbu moždanog parenhima krvi, kisika i hranjivih tvari. Dvije vrste tromboze su arterijska tromboza i venska tromboza. Cerebralna tromboza se najčešće odnosi na stvaranje tromba unutar cerebralnih arterija, a cerebralna venska tromboza se odnosi na stvaranje ugrušaka unutar cerebralnih vena i sinusa. Također je sinonim za moždani udar i moždani infarkt, a odgovoran je za otprilike 50% svih slučajeva moždanog udara.
Klasična trijada, ili Virchowova trijada, tromboze su ozljeda endotelnih stanica, zastoj krvi i hiperkoagulabilnost. Hiperkoagulabilnost, ili trombofilija, odnosi se na povećanu sklonost stvaranju ugrušaka, a obično je sekundarna zbog nedostataka antikoagulacijskih čimbenika i autoimunih poremećaja. Ozljeda endotelnih stanica odnosi se na ozljedu stijenki krvnih žila, a to se može dogoditi zbog traume, infekcije ili operacije. Staza može biti posljedica dugih razdoblja manjka tjelesne aktivnosti, što se često javlja kod ljudi na dugim letovima zrakoplova, pacijenata prikovanih za krevet ili starijih osoba. Ovi čimbenici koji čine Virchowovu trijadu također doprinose stvaranju ugrušaka i opstrukciji cerebralnih žila.
Većina slučajeva arterijske tromboze nastaje zbog rupture ateroma, lezije nakupljenih lipida, makrofaga i vezivnog tkiva na stijenkama krvnih žila, karakterističnih za aterosklerozu. Dvije vrste cerebralne tromboze uključuju trombozu malih žila i trombozu velikih žila. Tromboza malih žila koristi se za trombozu manjih i dubljih arterija, kao što su lakunarne arterije. Tromboza velikih žila koristi se za trombozu većih arterija, poput srednje moždane i karotidne arterije.
Simptomi cerebralne tromboze također su simptomi moždanog udara. Ovisno o tome koja je krvna žila zahvaćena, oboljela osoba može osjetiti slabost ili paralizu na jednoj strani tijela ili lica, poteškoće u govoru i teškoće s gutanjem. Također se može pojaviti gubitak koordinacije mišića, gubitak ravnoteže, jaka glavobolja, iznenadni gubitak vida i zbunjenost.
Za dijagnosticiranje ovog stanja može se zatražiti kompjuterska tomografija (CT) ili magnetska rezonancija (MRI). MRI je specifičniji test jer omogućuje vizualizaciju trombozirane žile čak i ako nema popratnog krvarenja. Za otkrivanje tromboze velikih žila može se provesti ultrazvuk karotida ili transkranijalni Doppler. Također se može izvesti magnetska rezonancijska angiografija ili angiografija kompjutorizirane tomografije.
Liječenje cerebralne tromboze uključuje otapanje tromba trombolitičkom terapijom, kao što su alteplaza, tenekteplaza, streptokinaza i anistreplaza. Ovi lijekovi su najučinkovitiji kada se daju unutar 60 minuta od pojave simptoma. Antikoagulansi, poput heparina, mogu se davati kako bi se spriječilo stvaranje drugih tromba.
Prevencija cerebralne tromboze uključuje modifikaciju njezinih čimbenika rizika, koji uključuju hipertenziju, dijabetes, pušenje i konzumaciju alkohola. Osobe s visokim krvnim tlakom trebaju uzimati antihipertenzivne lijekove, smanjiti konzumaciju soli, redovito vježbati i ciljati na krvni tlak manji od 120/80 milimetara žive (mmHg). Dijabetičari bi trebali ciljati razinu hemoglobina A1c (HbA1c) manju ili jednaku 7%. Oni koji imaju povišen kolesterol, trigliceride i lipoproteine niske gustoće (LDL) također bi trebali kontrolirati razinu lipida, po mogućnosti promjenom prehrane, tjelesnom aktivnošću i unosom statina. Ljudima koji puše savjetuje se da prestanu s pušenjem, dok se onima koji prekomjerno piju alkohol preporuča eliminirati ili smanjiti konzumaciju alkohola.