Certifikacijski znakovi su pečati odobrenja koji pokazuju da je određena roba ili usluga u skladu sa standardima kvalitete koje su postavili vlasnici oznaka. Prisutnost certifikacijskog znaka na pakiranju ili čak na samom proizvodu ukazuje na to da je predmet testiran i certificiran od strane izdavatelja znaka, te da je uspješno prošao testove vezane uz tu specifičnu vrstu proizvoda. Proizvodi poput elektroničkih uređaja, hrane i računalne opreme obično nose neku vrstu certifikacijske oznake.
Certifikacijski znak izdaje organizacija koja provodi intenzivna ispitivanja na različitim vrstama robe i usluga koje se prodaju potrošačima. Ideja koja stoji iza testiranja je osigurati da proizvod zadovoljava sigurnosne standarde koje su postavile regulatorne agencije, te da predmet pruža sve prednosti koje tvrdi proizvođač. Ako organizacija za ispitivanje utvrdi da određeni proizvod ne zadovoljava prevladavajuće standarde sigurnosti i kvalitete, uskraćuje se dopuštenje za korištenje oznake na pakiranju i u reklamama. Nije neuobičajeno da organizacije za testiranje povremeno ponovno testiraju proizvode kojima je u prošlosti odobrena upotreba znaka. To pomaže da se osigura da proizvođači koji koriste certifikacijski znak održavaju prihvatljivu razinu kvalitete i da su i dalje u skladu sa sigurnosnim propisima.
Tvrtke koje lansiraju nove proizvode često nastoje osigurati korištenje certifikacijske oznake prije stavljanja tih proizvoda na tržište. Na primjer, tvrtka koja proizvodi električne proizvode za kućanstvo može razviti novi alarm za dim za stambenu upotrebu. Prije puštanja novog alarma u trgovine, proizvođač bi predao proizvod ispitnom laboratoriju koji bi uređaj podvrgao intenzivnom testiranju. Nakon što se utvrdi da dimni alarm zadovoljava standarde te organizacije, proizvođaču se dopušta korištenje certifikacijske oznake u promicanju uređaja potrošačima.
Mnogi ljudi aktivno traže certifikacijski znak prije kupnje. To vrijedi za većinu vrsta električne opreme, čak i za jednostavne uređaje kao što su produžni kabeli. U nekim zemljama, neovisne agencije za ispitivanje također daju certifikacijski znak za različite vrste pakirane hrane, ukazujući potrošačima da je proizvod svjež i sadrži nutritivne vrijednosti navedene na pakiranju. Vladini propisi u vezi s aktivnostima laboratorija i organizacija za ispitivanje razlikuju se od zemlje do zemlje, a neke vlade aktivno potiču ovu vrstu ispitivanja. Druge vlade radije se usredotočuju na vlastite procese testiranja kako bi ocijenile robu i usluge i dale vlastite pečate odobrenja ili certifikacijske oznake.