Certifikat s nominalnim iznosom je vrsta dužničkog jamstva koju nudi investicijsko društvo, a ne korporacija ili vlada. To je jednostavno potvrda koju investitor kupuje, koja daje jamstvo da će tvrtka koja izdaje novac vratiti novac plus dogovoreni iznos kamata na određeni budući datum. Iako neke tvrtke još uvijek izdaju potvrde o nominalnom iznosu, one su uglavnom pale u nemilost zbog promjena u poreznim zakonima.
Prvi certifikati s nominalnim iznosom pušteni su u prodaju 1894. godine preko tvrtke poznate kao Investor’s Syndicate. Certifikati su bili pod bližom regulativom kroz Zakon o investicijskim tvrtkama iz 1940. godine. Danas samo dvije velike tvrtke, Ameriprise i SBM, još uvijek izdaju certifikate.
Postoje dvije glavne vrste potvrde o nominalnom iznosu. U jednom, ulagač novac emitentu plaća u fiksnim ratama. Oni mogu obuhvatiti cijeli životni vijek certifikata, ali u nekim slučajevima plaćanja se završavaju ranije. S drugom vrstom, poznatom kao potvrda o potpuno plaćenom nominalnom iznosu, investitor plaća cijeli iznos unaprijed. Ova vrsta bi inače trebala imati nešto višu kamatnu stopu, budući da izdavatelj ima pristup većem dijelu ulagačevog novca na dulje razdoblje.
Certifikat s nominalnim iznosom na mnogo načina podsjeća na obveznicu ili potvrdu o depozitu, ali postoje neke ključne razlike. Za razliku od obveznice, certifikat o nominalnom iznosu izdaje posebno investicijsko društvo, a ne opća korporacija ili vlada koja želi prikupiti sredstva. No, investitor još treba procijeniti rizik da izdavatelj neće poslovati kada certifikat dospije na naplatu.
Za razliku od potvrde o depozitu ili CD-a, potvrda o nominalnom iznosu nije osigurana od strane Federalne korporacije za osiguranje depozita. To znači da investitor nije zaštićen od propasti društva izdavatelja. Jedna je prednost, međutim, to što su kazne za prijevremeno podizanje novca, poznate kao predaja certifikata, niže nego kod CD-a.
Glavni razlog izvorne popularnosti certifikata s nominalnim iznosom bio je taj što je imao porezne prednosti. Konkretno, investitor nije morao platiti nikakav porez na kamate zarađene na certifikatu dok ga ne unovči. To se razlikuje od mnogih oblika prihoda od ulaganja kao što su kamate na štedni račun ili dividende od dionica. Danas većina potvrda s nominalnim iznosom više nema tu prednost.