Češljasti filtar vizualni je prikaz frekvencijskog odziva koji je karakteriziran nizom dosljednih i pravilno raspoređenih šiljaka tijekom određenog vremenskog razdoblja. Ovaj frekvencijski odziv je uzrokovan kombinacijom zvuka i njegovog duplikata, koji je odgođen. Prikaz ovog odgovora sastoji se od padova i vrhova zbog smetnji u fazi i izgleda pomalo poput zubaca češlja. Duboki, uski zarezi služe za prikaz oslabljenih signala, a sve su te karakteristike razlog zašto je ovaj prikaz dobio ime. Učinak filtriranja češljama može stvoriti mnoge probleme za snimanje zvukova ili glazbe uživo.
Snimanje u zvučnom studiju, osobito onom malom sa zidovima koji su međusobno blizu, može proizvesti efekt češljastog filtera. To daje snimci šupalj zvuk, sličan efektu flangera ili fejzera. Male sobe također povećavaju vjerojatnost filtera jer kratki odjeci, koji se mogu pretvoriti u veće odjeke, mogu zgusnuti zvuk snimanja. Uređaj za snimanje ne prima odjek kao jeku, već kao zvuk koji je namijenjen za snimanje.
Efekt češljastog filtra također se javlja kao rezultat granica unutar sobe ili prostora za snimanje. Površine koje su reflektirajuće stvaraju odjek i općenito bi ih trebale svesti na minimum unutar prostorije ili prostora za snimanje kako bi se spriječili efekti češljastog filtera. Drugi predmeti u prostoriji, poput stolice ili namještaja, mogu poremetiti zvuk i stvoriti odjek koji će utjecati na kvalitetu snimanja. Stoga se ovakvi objekti često svode na minimum unutar prostora za snimanje, a ostaje samo osnovna oprema za snimanje. To obično uključuje samo mikrofon i eventualno stalak za držanje notnih zapisa.
Za sprječavanje pojave efekta češljastog filtera potrebno je na zidove nanijeti površine koje jako upijaju zvuk. Površina također može biti difuzna i nanesena izravno na strop prostorije. Uobičajeni materijali koji se koriste za ovu vrstu rješenja uključuju kruta stakloplastika ili pjenu čija se debljina kreće između 1 i 4 inča (2.54 i 10.16 cm). Podovi, međutim, nisu prekriveni nikakvim materijalima koji bi apsorbirali ili raspršili odjeke kako bi spriječili pojavu češljastog filtera. Obično zvučni studiji, pa čak i gledališta, imaju pod od linoleuma ili tvrdog drveta kako bi se omogućio realističan zvuk.