Četvrti zid je konvencija u mediju fikcije koja odvaja radnju od publike. Ovaj pojam vuče korijene iz 1800-ih, a odnosi se na efekt nastao u proscenijskom kazalištu, u kojem članovi publike sjede s druge strane “zida” stvorenog lukom proscenija i gledaju u scenografiju. Djela pisane fikcije obično uključuju četvrti zid, kao i predstave, filmovi i televizijske emisije u kojima se fikcija dramatizira.
Po dogovoru, četvrti zid se ne spominje niti remeti tijekom prikazanih događaja. Održavanje zida pomaže publici da obustavi svoju nevjericu, jer se fantastični događaji mogu dogoditi i izvan zida, ali ih se doživljava kao prihvatljivo, budući da se pojavljuju u izoliranom svemiru same fikcije. U slučaju dramatizirane fikcije, glumci obično igraju do četvrtog zida, a scenografija je orijentirana na tu imaginarnu barijeru kako bi publika mogla jasno vidjeti što se događa.
U nekim djelima ljudi nadilaze granice četvrtog zida. Ova praksa je poznata kao “razbijanje zida” i može biti uznemirujuća ili uznemirujuća publici. Klasičan primjer za to je po strani ili naracija koja je usmjerena na publiku, kao na primjer kada lik u Shakespeareovoj drami zakorači na stranu pozornice i krene u monolog; ostali likovi ne čuju niti odgovaraju na govor, jer je govor usmjeren kroz četvrti zid.
Razbijanje zida može biti izvrstan narativni uređaj, s mnogim umjetnicima koji koriste tu tehniku kako bi uznemirili, zaprepastili ili zabavili publiku. Brojni televizijski programi koristili su uređaj u dokumentarnom stilu, dopuštajući likovima da govore izravno u kameru kao da ih intervjuiraju. Međutim, kada se radi loše, prolazak kroz četvrti zid može uništiti izgled i dojam djela, zbog čega se publika osjeća otuđeno ili zbunjeno. U filmu, na primjer, ako se lik naglo počne obraćati kameri, mogao bi se osjećati neuravnoteženo i čudno.
Ljudi također mogu probiti četvrti zid unutar konteksta naracije. U Matrixu, na primjer, junak shvaća da živi u izmišljenom svijetu i izvlači se iz tog svijeta u “stvarni” svijet naracije. Mnoga fikcija koristila su ovu napravu, uklanjajući slojeve stvarnosti poput luka. U nekim slučajevima, publika može biti uključena u obmanu, au drugim slučajevima, otkrivanje potpuno drugačije stvarnosti može biti iznenađenje.