Charcotova trijada se odnosi na skupove od tri simptoma koji karakteriziraju par bolesti. Neurološka Charcotova trijada, koja se sastoji od nistagmusa, tremora namjere i staccato ili skenirajućeg govora, upućuje na dijagnozu multiple skleroze. Alternativno, kada se govori o gastrointestinalnoj bolesti, Charcotova trijada se odnosi na kombinaciju boli u desnom gornjem kvadrantu trbuha, groznice i žutice. U tim slučajevima Charcotova trijada povećava vjerojatnost da pacijent ima kolangitis, infekciju žučnih kanala. Niti jedna trijada, međutim, ne jamči uvijek dijagnozu, budući da druge bolesti mogu uzrokovati iste simptome.
Multipla skleroza je progresivna, degenerativna neurološka bolest u kojoj se mijelinske ovojnice koje normalno okružuju i izoliraju živce počinju razbijati. Živci ne mogu pravilno prenositi električne impulse bez normalne mijelinske ovojnice. Simptomi Charcotove trijade javljaju se kao posljedica degeneracije mijelina. Nistagmus je trzavi, ritmični, nevoljni pokreti očiju, dok je namjerni tremor tremor koji se pojačava kada pacijent namjerno pokušava upotrijebiti ekstremitet. Staccato govor je govor u kojem se svaki slog izgovara odvojeno, dok je skenirajući govor nejasan i šumno u kvaliteti.
Žuč je tjelesna tekućina koju proizvodi jetra koja pomaže probavi. Kolangitis je infekcija kanala ili cijevi koja prenosi žuč do žučnog mjehura i crijeva. Ako žučni kanal postane začepljen žučnim kamencem, tumorom ili ožiljnim tkivom, bakterije mogu uzrokovati infekciju u kanalu, koja se kasnije može proširiti na jetru. Žutica, koja je žućkasta promjena boje kože i očiju, događa se kada je blokirano normalno izlučivanje žuči. Povišena temperatura i bol u desnom gornjem kvadrantu javljaju se kako se infekcija razvija u jetri i žučnim kanalima, koji se nalaze u desnom gornjem dijelu trbuha. Kako pacijent postaje sve bolesniji, hipotenzija i promjene mentalnog statusa kombiniraju se s Charcotovom trijadom kako bi tvorile Reynoldovu pentadu.
Oba oblika Charcotove trijade nazvana su po Jean-Martinu Charcotu, francuskom neurologu koji se smatra začetnikom moderne neurologije. Jedan od Charcotovih najvećih doprinosa medicinskoj znanosti bio je njegov napredak u metodičkoj neurološkoj procjeni i korelaciji kliničkih nalaza sa specifičnim entitetima bolesti. Charcotovo ime povezano je s mnogim drugim medicinskim terminima i oznakama, uključujući Charcot-Bouchardove aneurizme, Charcot-Marie-Toothovu bolest i Charcotovu bolest, također poznatu kao amiotrofična lateralna skleroza ili Lou Gehrigova bolest. Charcot je također prvi opisao Charcotov zglob, zglob koji nosi težinu i koji je degenerirao zbog gubitka osjetljivosti perifernih živaca.