Churg-Straussov sindrom je rijedak autoimuni poremećaj koji je prvi put opisan 1951. godine. To je oblik vaskulitisa, u kojem se krvne žile upale, a upala se širi na organske sustave kao što su pluća i koža. Povijesno gledano, ovo stanje je bilo kobno, jer se tijelo nije moglo nositi s upalom. Suvremeni tretmani učinili su Churg-Straussov sindrom izvodljivim, osobito ako se rano otkrije, prije nego što pacijent doživi oštećenje organa.
Ovo stanje obično počinje pojavom alergijskog rinitisa, nazalnih polipa i iritacije sinusa. Na kraju, pacijent razvija astmu, koja s vremenom postaje teža kako Churg-Straussov sindrom postupno prelazi u treću fazu, koja uključuje oštećenje tjelesnih organskih sustava. Ako se uzorci krvi uzmu od pacijenta, otkrivaju visoku koncentraciju vrste bijelih krvnih stanica koje se nazivaju eozinofili. Obično su ove stanice dio imunološkog sustava, ali kada su prisutne u velikom broju, uzrokuju upalu.
Simptomi Churg-Straussovog sindroma mogu uključivati otežano disanje, mučninu, povraćanje, proljev, gubitak težine, probleme s kožom i bolove u trbuhu. Churg-Strauss također može zahvatiti živce, uzrokujući trnce, utrnulost i bol. Liječnik može koristiti kombinaciju analize krvi, anamneze pacijenta i medicinskih slikovnih studija kako bi dijagnosticirao stanje kod pacijenta i odredio opseg oštećenja. Pacijenti mogu čuti Churg-Straussov sindrom koji se naziva alergijski angiitis ili alergijska granulomatoza.
Liječenje ovog stanja uključuje visoke doze prednizona za rješavanje upale, pri čemu se doza s vremenom postupno smanjuje. Imunosupresivni lijekovi se također mogu koristiti za otupljivanje odgovora imunološkog sustava. Liječenje može potrajati jednu do dvije godine, uz pažljivo praćenje bolesnika tijekom liječenja kako bi se potvrdilo da su doze lijekova prikladne i kako bi se potražili znakovi oštećenja. Pacijenti se obično obraćaju reumatologu radi liječenja Churg-Straussovog sindroma.
Kao i kod mnogih autoimunih stanja, uzrok Churg-Straussovog sindroma nije poznat. Čini se da ne postoji genetska komponenta, a stanje nije zarazno, jer uključuje temeljni problem s imunološkim sustavom pacijenta, a ne uzročnik bolesti koji bi se mogao prenijeti. Čini se da su muškarci i žene pod jednakim rizikom od razvoja ovog stanja, a prosječna dob početka je oko srednje dobi. Pacijenti ponekad mogu živjeti godinama u ranim fazama sindroma, a može biti teško dijagnosticirati jer su simptomi često nejasni i vrlo široki u ranim fazama. Rijetkost stanja također znači da će liječnik manje posumnjati na Churg-Straussa sve dok sindrom ne uznapreduje.