Transferne cijene sredstava, često identificirane kao FTP, strategija je koja se koristi za mjerenje svakog izvora financiranja povezanog s određenim projektom ili resursom. Cilj je utvrditi koliko svaki od ovih izvora zapravo doprinosi ukupnoj dobiti koju stvara poslovni ili drugi subjekt. Odatle je moguće utvrditi je li taj određeni izvor vrijedan održavanja takvog kakav jest, treba li ga na neki način preraditi ili potpuno napustiti. Stoga se transferne cijene sredstava mogu smatrati vrijednim alatom za osiguranje stalne profitabilnosti organizacije.
Koncept cijena prijenosa sredstava najčešće se povezuje s bankarskom industrijom. U ovom okruženju, FTP pomaže u identificiranju i procjeni i snaga i slabosti u vezi s procesom financiranja unutar same financijske institucije. Evaluacija može usmjeriti pozornost na dobit koju ostvaruje svaki proizvod koji institucija nudi, ili kao sredstvo za ocjenjivanje doprinosa svakog zaposlenika uključenog u cjelokupno djelovanje organizacije. Moguće je čak koristiti isti osnovni pristup za usporedbu proizvoda ili zaposlenika.
Jedna uobičajena primjena određivanja cijena prijenosa sredstava je procjena vrijednosti dane operativne lokacije poduzeća. U smislu banke, to bi značilo pomno promatrati doprinos koji podružnica banke daje ukupnoj profitabilnosti financijske institucije. Ako procjena utvrdi da je određena podružnica smanjila broj klijenata koje opslužuje, da ne ispisuje puno zajmova ili da ne čini prihvatljiv iznos depozita, odluka može biti zatvaranje objekta i prijenos računa u obližnju podružnicu koja može razumno prihvatiti te preostale klijente. To pomaže u smanjenju operativnih troškova za banku, a time i povećava njezine profitne marže.
Izračun transfernih cijena sredstava obično uključuje uspostavljanje krivulje. Krivulja omogućuje iscrtavanje odnosa između relevantnih čimbenika i otkriva podatke koji inače ne bi bili lako vidljivi. Na primjer, gledajući bankovne transakcije koje uključuju stopu dospijeća, krivulja može uzeti u obzir i prinos po dospijeću i količinu vremena preostalog do dospijeća, a zatim usporediti tu brojku s trenutnim potrebama za kreditiranjem određene podružnice. Ako krivulja pokazuje da podružnica nije u stanju generirati dovoljan prinos kako bi opravdala svoj nastavak poslovanja, tada se zatvara i imovina se prenosi u drugu podružnicu koja će pokazati profitabilniju krivulju, nakon što je prijenos završen.