Cijev za dijalizu je vrsta cijevi koja se koristi u medicini za uklanjanje toksina iz pacijentovog krvotoka. Učinkovit je u tu svrhu jer je polupropusna membrana, koja dopušta nekim česticama da prođu dok druge blokira, pa se može koristiti kao filter. Ova vrsta cijevi se prvenstveno koristi u dijalizi bubrega za liječenje ljudi koji pate od smanjene ili izgubljene funkcije bubrega.
Sama cijev se prvenstveno sastoji od celuloze, organskog polimera od kojeg su izgrađene stanične stijenke biljaka. Stanične stijenke su polupropusne strukture koje reguliraju ulazak i izlazak materijala u biljne stanice, pa je celuloza prirodno prikladna za korištenje kao filter. Nemodificirana celuloza sama po sebi ima problema s biokompatibilnošću i može potaknuti dijelove imunološkog sustava, pa moderne cijevi za dijalizu koriste modificirane materijale kao što je acetat celuloze ili bioplastični celofan dobiven od celuloze. Sintetski polimeri kao što je polivinilpirolidon također se mogu koristiti za izradu cijevi za dijalizu.
Bubrezi imaju važnu ulogu u pročišćavanju krvotoka od toksina, a u nedostatku liječenja potpuni gubitak funkcije bubrega brzo je fatalan. Dijaliza se koristi za dopunu ili zamjenu ove funkcije kod ljudi koji pate od ozljede ili bolesti bubrega. Najčešća metoda dijalize bubrega, nazvana hemodijaliza, koristi se cijevi za dijalizu.
Kod hemodijalize se krv iz pacijenta ispumpava iz njega ili nje kroz iglu ili kateter do aparata za dijalizu. Cijev za dijalizu je unutar stroja, okružena steriliziranom otopinom koja se naziva dijalizat ili difuzat. Dijalizat je najčešće voda s elektrolitima, šećerima ili drugim tvarima kao otopljenim tvarima, a precizan sastav varira ovisno o potrebama pacijenta.
Čestice se prirodno šire iz područja veće koncentracije u područja niže koncentracije ako im se to dopusti, proces koji se naziva difuzija, a dijaliza iskorištava ovaj proces. Kako krv teče kroz cijev za dijalizu, molekule otpadnog proizvoda koncentrirane u krvi difundiraju kroz polupropusnu cijev u otopinu u stroju za dijalizu sve dok njihove razine u krvi i dijalizatu ne budu u ravnoteži. Također se može spriječiti difundiranje poželjnih tvari iz krvi uključivanjem istih tvari u dijalizat, smanjujući ili eliminirajući razliku u koncentraciji koja uzrokuje difuziju. Ovaj proces čisti krv od toksina koje bi inače filtrirali bubrezi, a krv se zatim pumpa natrag u pacijentov vlastiti krvožilni sustav.