Cista gušterače je skup tekućine koja se nakuplja unutar gušterače. Kada je cista prava cista, bazen tekućine okružen je slojem stanica koje izlučuju tekućinu u nju. Nasuprot tome, pseudociste, koje su najčešći tip ciste, nisu okružene ovim staničnim slojem. Većina cista u gušterači ne uzrokuje simptome bolesti i benigne su. Ako ciste narastu, mogu uzrokovati bolove u trbuhu, leđima ili žuticu. U nekim slučajevima, cista može postati kancerogena.
Gušterača je mali organ koji se nalazi iza želuca. Njegove glavne funkcije su proizvodnja enzima koji pomažu u probavi i hormona koji reguliraju razinu šećera u krvi. Kanal gušterače, koji proteže duljinu organa, odvodi izlučevine u tanko crijevo za korištenje tijekom probave.
Postoji više vrsta cista gušterače. Mucinozne ciste sadrže sluz koju luči sloj stanica koji okružuje cistu i imaju potencijal da se razviju u rak gušterače. Intraduktalne papilarne mucinozne neoplazme, koje su mucinozne ciste koje se formiraju u kanalima gušterače, imaju veći rizik da postanu kancerogene od mucinoznih cista smještenih u samoj gušterači. Rijetka cista nazvana čvrsti pseudopapilarni tumor gušterače može narasti do velikih veličina; također može postati maligni.
Pseudociste, koje su gotovo uvijek benigne, najčešći su tip ciste koja se razvija u gušterači. Ove ciste često nastaju nakon napada akutnog pankreatitisa. Akutni pankreatitis je iznenadna upala gušterače, obično uzrokovana žučnim kamencima, zlouporabom alkohola, traumatskim ozljedama ili upotrebom određenih lijekova na recept.
Kada se pseudocista razvije nakon akutnog pankreatitisa, obično sadrži visoke razine probavnih enzima, dok one koje se razviju zbog drugih uzroka mogu sadržavati različite enzime ili druge proteine. Ovo je korisna informacija pri procjeni ciste, jer analiza tekućine unutar nje pomaže utvrditi ima li potencijal da postane maligna. Kada je cista čvrsta, vjerojatnije je da će biti kancerozna nego ona koja je ispunjena tekućinom.
Procjena ciste gušterače provodi se medicinskim slikovnim testovima kao što su CT ili MRI i biopsija tekućine unutar nje. Biopsija se dobiva prolaskom alata koji se zove endoskop u gornji dio crijeva kroz usta i želudac. Ovaj alat se koristi za snimanje ultrazvučnih slika ciste i uzimanje uzorka tekućine iz nje. Pregled ciste i njenog sadržaja općenito je dovoljan za postavljanje dijagnoze.
Male, asimptomatske pseudociste rijetko zahtijevaju liječenje, ali se mogu pratiti zbog znakova rasta. Veće ciste koje uzrokuju bol ili začepljenje želuca ili koje se inficiraju obično se uklanjaju kirurškim zahvatom. Kancerozna ili prekancerozna cista obično se uklanja što je prije moguće. Kada je cista kancerogena, nakon operacije može uslijediti kemoterapija ili radioterapija kao mjera opreza.