Što je čista konkurencija?

Također se ponekad naziva savršenom konkurencijom, čista konkurencija je situacija u kojoj je tržište za proizvod prepuno toliko potrošača i proizvođača da niti jedan subjekt nema mogućnost utjecati na cijenu proizvoda u dovoljnoj mjeri da izazove fluktuaciju. Unutar ove vrste tržišne postavke, prodavači se smatraju onima koji uzimaju cijene, što ukazuje da nisu u poziciji određivati ​​cijenu za svoje proizvode izvan određenog raspona, s obzirom na činjenicu da je na tržištu aktivan toliko drugih proizvođača. Istodobno, potrošači imaju mali utjecaj na cijene koje nude proizvođači, budući da ne postoji pojedinačna skupina potrošača koja dominira potražnjom.

U stvarnosti, čisto natjecanje je više teorija nego stvarna činjenica. Iako postoje rijetke situacije u kojima tržište funkcionira s čistom konkurencijom u kratkom vremenskom razdoblju, situacija se obično mijenja kako različiti čimbenici mijenjaju zastoj koji je stvorio mnoštvo prodavača i kupaca. To je često zbog donekle strogog skupa čimbenika koji moraju biti prisutni da bi se konkurencija smatrala savršenom ili čistom.

Postoji nekoliko bitnih karakteristika koje definiraju čisto natjecanje. Jedna ima veze s ravnotežom kupaca i prodavača. Kada postoji beskonačan broj kupaca koji su voljni kupiti proizvode koje na prodaju nudi beskonačan broj proizvođača, po određenoj cijeni, mogućnost da bilo tko poduzima radnje koje pomjeraju tržišnu cijenu iznimno je ograničena. Cijena ostaje manje-više ista, a isti broj kupaca kupuje proizvode od istog asortimana proizvođača.

Uz čistu konkurenciju, prodavači mogu lako izaći ili ući na tržište, bez stvaranja bilo kakvog neprimjerenog utjecaja na cijenu. Potrošači nastavljaju kupovati istom brzinom, čak i ako dvije tvrtke napuste tržište, a samo jedna nova uđe. Kolektivni proizvođači koji su još uvijek na tržištu jednostavno nastavljaju proizvoditi dovoljno proizvoda da zadovolje potražnju potrošača, bez promjene tržišne cijene.

Poduzeća uključena u tržište čistog tržišnog natjecanja obično strukturiraju proizvodnju tako da imaju granične troškove na razini na kojoj mogu zaraditi najveću dobit. Kada je linija proizvoda homogena, to znači da su proizvedeni proizvodi u osnovi isti kao i linija proizvoda koju proizvode drugi dobavljači na tržištu. Pod pretpostavkom da su troškovi u skladu s graničnim prihodom, posao može generirati dosljedan profit sve dok je na tržištu prisutan uvjet čiste konkurencije.