Citidin deaminaza (CDA) je protein koji igra ulogu u imunološkom sustavu. Ovaj enzim kodiran je genom CDA, koji se nalazi na kromosomu 1. Kada ovaj gen podvrgne mutaciji, može imati snažne implikacije za osobe s rakom. Mutacija može smanjiti odgovor tijela na određene tretmane raka, zbog metabolizma lijekova.
U normalnim uvjetima, citidin deaminaza je uključena u put koji stvara nukleinske kiseline. Ovaj enzim pretvara citidin u uracil. Kao takav, sposoban je proizvesti ovaj spoj kao nukleotid za upotrebu u RNA lancima ribonukleinske kiseline. Također može izravno promijeniti deoksiribonukleinsku kiselinu (DNK) istom metodom.
Oblik ovog enzima, citidin deaminaza (AID) inducirana aktivacijom, posebno je važna za funkciju imunološkog sustava. B stanice u imunološkom sustavu moraju izmiješati određene gene koji kodiraju imunoglobulin (Ig) kako bi proizveli različita protutijela. Sposobnost AID-a da izravno mijenja DNK koriste B stanice za vrstu miješanja koja se naziva rekombinacija prekidača.
Enzim se prvo mora aktivirati vezanjem kofaktora da bi se to dogodilo. Ova sigurnosna mjera sprječava ga da uređuje lance DNK koji čine druge gene. Mutacije u područjima blizu Ig gena mogu dovesti do prekomjerne aktivnosti citidin deaminaze. Posljedično stanje poznato je kao hipermutacija, a karakterizira ga obilje genetskih promjena na relativno malom području.
Usputan učinak ovog enzima je da katalizira deaktivaciju određenih lijekova protiv raka. Jedan takav lijek je gemcitabin, molekula koja je prilično slična nukleotidu, a koja može poremetiti sposobnost stanica raka da se dijele. Strukturna sličnost s nukleotidima omogućuje da citidin deaminaza djeluje na nju i neutralizira je.
Varijacije CDA gena mogu utjecati na to kako pojedinci reagiraju na lijekove poput gemcitabina. Neke razlike uzrokuju da se gen češće transkribira, stvarajući više citidin deaminaze. To bi moglo uzrokovati da se gemcitabin brže metabolizira i da ne bude tako učinkovit u borbi protiv raka. Druge varijacije uzrokovale su da enzim ima poteškoća u metaboliziranju gemcitabina, povećavajući odgovor na lijek.
Čini se da postoje razlike u genu CDA na temelju etničke pripadnosti. Određene alelne varijacije gena CDA uglavnom se vide u afroameričkoj populaciji. Utvrđeno je da su druge razlike koje bi mogle imati klinički značaj češće kod japanskih pojedinaca nego kod Amerikanaca Kineza ili Amerikanaca bijele rase. Sve te razlike mogle bi utjecati na odgovor na gemcitabin i druge lijekove protiv raka te bi mogle imati važne implikacije za buduća istraživanja raka.