Citokini su mali proteini koje luče određene stanice kako bi regulirale imunitet i upalu u tijelu. Djeluju na svoje ciljne stanice vežući se na specifične proteine koji se nalaze na staničnoj membrani, zvane receptori. Svaki citokin može se vezati samo sa specifičnim citokinskim receptorom, koji regulira aktivnosti i citokina i stanica na koje utječe.
Postoji mnogo različitih tipova citokina i citokinskih receptora. Oni su kategorizirani na temelju vrste stanice koja stvara citokine te strukture i funkcije i citokina i receptora citokina. Najveća kategorija citokina stimulira umnožavanje i diferencijaciju različitih stanica uključenih u imunološki odgovor. Većinom se sastoji od interleukina (IL) citokina. Ove citokine proizvodi jedna vrsta leukocita, vrsta bijelih krvnih stanica, i aktiviraju drugi leukocit.
Struktura i citokina i citokinskog receptora je vrlo specifična, tako da se samo jedna vrsta citokina može vezati na jedan citokinski receptor. To ne znači da je proizvodnja i aktivacija citokina toliko specifična. Neke stanice proizvode različite vrste citokina, a neke ciljne stanice imaju više od jedne vrste receptora citokina na svojoj membrani tako da ih može stimulirati više od jedne vrste citokina.
Kada se citokin veže na svoj odgovarajući receptor, receptor se aktivira. Obično to znači da je sekundarni glasnik unutar stanice stimuliran citokinskim receptorom. Sekundarni glasnik tada uzrokuje reakcije koje tjeraju stanicu da promijeni svoje ponašanje. Uobičajeni odgovori stanice na stimulaciju citokina uključuju povećanje ili smanjenje ekspresije proteinskih receptora na staničnoj membrani, izlučivanje molekula, koje mogu biti drugi citokini, te rast i umnožavanje stanica.
Aktivnost citokina može biti blokirana molekulama antagonista. Ove molekule mogu smanjiti učinkovitost citokina na jedan od dva načina. Prvo, antagonist se može vezati na sam citokin. To će zauzvrat uzrokovati da citokin promijeni svoj oblik tako da se više ne može vezati na receptor citokina. Kako se citokin više ne može vezati za molekulu receptora, imunološki odgovor je zaustavljen.
Drugo, antagonisti mogu biti sličnog, gotovo identičnog oblika kao citokin. Kada je antagonist istog oblika kao citokin, tada se može vezati na receptor citokina. Kada se antagonist veže na receptor, on tada blokira citokin da se tamo veže. Iako je antagonist vezan za molekulu receptora na površini stanične membrane, on ne aktivira receptor pa ni ciljna stanica nije stimulirana.