Citomegalovirus (CMV) je vrlo čest virus u skupini herpes virusa. Čak 80% nekih populacija je zaraženo citomegalovirusom, a većinom su infekcije tihe, što znači da se simptomi ne pojavljuju, iako su osobe s tihim infekcijama i dalje nositelji. Neki ljudi su u opasnosti od razvoja simptoma infekcije citomegalovirusom, uključujući osobe s ugroženim imunološkim sustavom i dojenčad, jer dojenčad ima slabo razvijen imunitet.
Postoji nekoliko vrsta u rodu CMV, od kojih neke osim ljudi inficiraju primate koji nisu ljudi. Citomegalovirus napada epitelne stanice u gornjem sloju kože, uzrokujući njihovo oticanje i punjenje tekućinom. Ima tendenciju da se pojavi u unutrašnjosti i unutarnjim organima, a također neslavno napada oči, uzrokujući oštećenje vida, a ponekad i sljepoću. Ako liječnik posumnja na infekciju citomegalovirusom, može se napraviti kultura kako bi se testirala prisutnost virusa.
Budući da je stopa zaraze ovim virusom tako visoka, postoji razumna šansa da ga imate, ali ga vaše tijelo drži podalje. Citomegalovirus se prvi put počeo prepoznavati kao medicinski problem 1980-ih, kada su se pacijenti pojavili s nizom bizarnih infekcija virusima i bakterijama koje inače nisu pokazivale simptome kod zdravih ljudi. Ove oportunističke infekcije na kraju su bile ključni dio slagalice u otkrivanju HIV/AIDS-a, a do danas se citomegalovirus smatra “indikatorskom infekcijom” koja ukazuje na prisutnost HIV-a ili AIDS-a.
Osim kod pacijenata s HIV/AIDS-om, ovaj se virus može pojaviti i kod osoba koje uzimaju imunosupresivne lijekove za pripremu za transplantaciju organa, te kod pacijenata s rakom koji su podvrgnuti kemoterapiji i zračenju. Infekcija citomegalovirusom također može biti problem kod trudnica, jer virus može uzrokovati neurološke deficite, probleme sa sluhom i vidom u nerođene djece.
Neki tihi nositelji imaju nejasne simptome, poput umora, natečenih limfnih čvorova i povećane jetre ili slezene. Često su ovi simptomi tako niskog stupnja da pacijent nikada ne traži liječenje, ali u nekim slučajevima, napad zbog privremeno oslabljenog imunološkog sustava može navesti nekoga da ode liječniku, u kojem slučaju se može dijagnosticirati citomegalovirus.
Ne postoji lijek za citomegalovirus, iako se antivirusni lijekovi ponekad mogu koristiti za njegovu kontrolu i smanjenje simptoma. Ljudima s teškom infekcijom mogu se primijeniti intravenski lijekovi kako bi se infekcija stavila pod kontrolu, a zatim oralni antivirusni lijekovi kod kuće. Bolesnicima koji su u riziku od infekcije citomegalovirusom također se mogu davati profilaktički lijekovi za suzbijanje virusa ili sprječavanje infekcije te se poticati na dobru osobnu higijenu kako bi se smanjio rizik od prijenosa.