Cjelobrojna varijabla je vrsta numeričke varijable u računalnom programiranju dizajnirana za pohranjivanje samo cijelog broja. To se razlikuje od drugih tipova numeričkih varijabli po tome što ne može pohraniti decimalne vrijednosti. Nije moguće koristiti cjelobrojne varijable za pohranjivanje vrijednosti druge vrste podataka, kao što je niz teksta ili Booleova varijabla.
Cjelobrojne varijable korisne su ako programer treba izdvojiti samo cijeli broj iz postojećeg broja s decimalnom vrijednošću. Kada se predviđa decimalna vrijednost, ali je strana ili nepoželjna, vrijednost se može staviti u cjelobrojnu varijablu. To će automatski uništiti decimalni dio vrijednosti.
Varijable u računalnom programiranju rade na isti način kao što varijable rade u algebri. Tradicionalni nazivi algebarskih varijabli mogu biti “X” ili “Y”. Oni predstavljaju nepoznatu vrijednost koja se kasnije može odrediti izračunima. Jedna od glavnih razlika između algebarskih i programskih varijabli je ta što računalni programski jezici dopuštaju programeru da specificira naziv varijable. Ovo ime može biti “X”, “Y” ili neko drugo ime koje daje jasniju naznaku što varijabla predstavlja.
Sve varijable računalnog programiranja pohranjuju podatke različitih tipova. Ovi tipovi podataka određuju kako se varijablom može manipulirati. Logički izračuni dizajnirani za cjelobrojnu varijablu ne mogu se izvesti na tekstualnim nizovima ili Booleovim varijablama. S druge strane, cjelobrojna varijabla ne dopušta logičke izračune prikladne za nenumeričke tipove varijabli.
Mnogi računalni programski jezici zahtijevaju da se cjelobrojna varijabla i drugi tipovi varijabli eksplicitno deklariraju. To znači da programer mora specificirati da je varijabla koju on ili ona deklarira cijeli broj. Programski jezik može koristiti određenu ključnu riječ dizajniranu za tu svrhu. Na primjer, ključna riječ za deklariranje tipa cjelobrojne varijable u jeziku C++ je “int”.
U programskim jezicima kao što je PERL, varijable ne moraju biti deklarirane niti imaju specificiran tip prije korištenja varijable. Interpretator ili prevodilac određuje tip varijable prema operatorima koji se koriste na varijabli. Na primjer, PERL koristi operator == da bi odredio pohranjuju li dvije numeričke vrijednosti potpuno iste informacije. Operator “eq” određuje da li dvije varijable tekstualnog niza sadrže identične podatke.
Određivanje tipova varijabli tijekom izvođenja može uzrokovati probleme, zauzeti više resursa sustava i također može usporiti program. Zbog toga većina jezika zahtijeva eksplicitnu deklaraciju varijable.