Zatvaranje ili zatvaranje pojam je u parlamentarnoj proceduri, koji je okosnica vlasti u mnogim zemljama svijeta. Ako prijedlog za zatvaranje prođe, rasprava o predmetnoj temi mora se završiti i odmah se glasa. Koncept se može koristiti za poraz filibustera, a koristi se i za pomicanje glasovanja ili za izbjegavanje uvođenja amandmana koji nisu relevantni za predloženi zakon. Proces zatvaranja većine parlamentarnih tijela usko je opisan u njihovim pravilima ponašanja.
Razmatranje zakona važan je dio procesa donošenja zakona i može potrajati prilično dugo. Kada prijedlog zakona postane zakon, postoji niz koraka koji su uključeni. Svi ovi koraci osmišljeni su za traženje doprinosa kako bi račun bio što pravedniji i kako bi svi osjećali da su njihova pitanja riješena. U nekim slučajevima, ljudi koji se protive zakonu pokrenut će filibuster, taktiku odgađanja koja je osmišljena da spriječi donošenje zakona ili da ga dramatično promijeni.
Iako filibusteri svakako imaju svoje mjesto u zakonodavstvu, oni također mogu zaustaviti rad vlade. U nekim slučajevima, pravo na filibuster također je ozbiljno zlorabljeno, kao što se vidjelo u Sjedinjenim Državama tijekom ere građanskih prava. Bez mogućnosti zatvaranja, filibuster bi se potencijalno mogao protezati tjednima, ako je tim posvećenih zakonodavaca bio spreman udružiti se kako bi stvorio solidnog filibustera.
Francuska nacionalna skupština bila je rodno mjesto zatvaranja, koje se ponekad naziva i “giljotinom”, jer prekida raspravu. Godine 1887. koncept je prešao La Manche, a usvojio ga je britanski parlament. U oba doma, prijedlog za zatvaranje prolazi većinom glasova. U Donjem domu, međutim, govornik može odbiti prijedlog ako smatra da problemi manjine nisu riješeni.
U Sjedinjenim Državama, koje imaju dugu povijest filibustera u Senatu, zatvaranje nije usvojeno sve do 1917., s pravilom 22. Ako se prijedlog za zatvaranje podnese u Senatu, potrebno je tri petine glasova za usvajanje i ne može trajati više od 30 sati rasprave o toj temi nakon što prijedlog za zatvaranje prođe. U tom smislu, zatvaranje se koristi za ograničavanje rasprave i ubrzavanje glasovanja, a ne za potpuno prekid rasprave.