Zasijavanje oblaka je tehnika promjene vremena koja se koristi za raspršivanje magle, povećanje razine oborina i suzbijanje tuče. Poput mnogih praksi koje aktivno mijenjaju Zemljinu okolinu, nije bez kontroverzi. Neki su se narodi međusobno optuživali da ovim tehnikama “kradu kišu”, dok drugi dovode u pitanje valjanost te prakse, tvrdeći da se ona ne može testirati u kontroliranim uvjetima, pa je njene rezultate teško objektivno sagledati.
Proces zasijavanja oblaka razvijen je 1946. godine i zapravo je prilično složen. U osnovi, znanstvenici dodaju tvar poput suhog leda ili srebrnog jodida u atmosferu, stvarajući jezgre oko kojih se može kondenzirati vodena para. To se može učiniti zrakoplovom koji leti iznad dotične regije ili raketama ispaljenim sa zemlje. U oba slučaja, proces najbolje funkcionira kada su već prisutni oblaci ili velike količine vodene pare.
Kada se koriste za raspršivanje magle, te se tvari dodaju u zrak kako bi se vodena para kondenzirala i taložila, čisteći zrak oko zračnih luka i drugih mjesta gdje je dobra vidljivost ključna. Zasijavanje oblaka također može povećati oborine potičući stvaranje kapi kiše oko čestica koje se dodaju u zrak. U područjima koja doživljavaju suše, ova praksa bi mogla spasiti usjeve. Neka skijališta također ga koriste za povećanje količine prirodnog snijega, što ih čini privlačnijim mjestima za posjet.
Ova tehnologija se također koristi za smanjenje veličine kamena tuče osiguravajući toliko jezgri za stvaranje kristala leda da ne mogu doseći vrlo veliku veličinu. Budući da tuča može uzrokovati ozbiljne štete na imovini i usjevima, to može biti od velike pomoći. Čini se da je to također potkrijepljeno znanošću, budući da su studije pokazale ukupno smanjenje prosječne veličine tuče gdje se koristi ova praksa, dok je teže potvrditi da uzrokuje povećane oborine ili snijeg.
Promjena vremena dio je veće grane znanosti poznate kao geoinženjering. Sposobnost mijenjanja okoliša mogla bi biti iznimno korisna, osobito ako globalno zatopljenje prijeti razinama oborina ili mijenja vremenske obrasce tako da neke regije Zemlje doživljavaju ekstremne suše. Neki znanstvenici su zabrinuti da se učinci aktivnosti poput sijanja oblaka možda neće u potpunosti razumjeti, te da bi moglo biti opasno ometati Zemljino vrijeme.