Kohlearni hidrops je stanje unutarnjeg uha. Neki medicinski stručnjaci vjeruju da bi to mogao biti oblik Meniereove bolesti, ili možda rani stadij bolesti, koji će se na kraju razviti kako bi obuhvatio sve simptome pravog stanja. Drugi se, međutim, ne slažu. Ova dva stanja dijele simptome prepune sluha, tinitusa i gubitka sluha, ali, za razliku od Meniereove bolesti, kohlearni hidrops obično ne uzrokuje vrtoglavicu.
Vjeruje se da višak tekućine u pužnici unutarnjeg uha uzrokuje ovo stanje. Meniereova bolest može uzrokovati nakupljanje tekućine u pužnici i vestibularnoj komori unutarnjeg uha, zbog čega neki medicinski stručnjaci misle da su to dvoje povezani. Drugi vjeruju da, budući da ovo stanje ne utječe nužno na vestibularnu komoru unutarnjeg uha, najvjerojatnije se radi o posebnoj bolesti.
Ljudi s dijagnozom kohlearnog hidropsa obično imaju simptome povezane s kvarom pužnice u unutarnjem uhu. Višak tekućine u pužnici može stvoriti nenormalan pritisak na pužnicu, što dovodi do tinitusa, gubitka sluha i osjećaja punoće ili pritiska unutar uha. Gubitak sluha povezan s ovim stanjem općenito ometa pacijentovu sposobnost da prvo čuju niže tonove, ali onda obično napreduje do viših tonova. Može se javiti zujanje u ušima, poznato kao tinitus, a zvukovi su često niskog tona.
Ovo stanje općenito ima promjenjiv učinak na sluh, a stupanj pacijentovih simptoma može se mijenjati iz dana u dan. Pacijenti s dijagnozom kohlearnog hidropsa mogu čak doživjeti dane bez simptoma. Simptomi općenito slijede obrazac u kojem se osjećaji pritiska u uhu raspršuju, nakon čega slijedi nestanak tinitusa, nakon čega se vraća sposobnost slušanja. Kada se simptomi vrate, ušna punina i tinitus općenito počinju odjednom.
Kohlearni hidrops ponekad se može pogrešno dijagnosticirati kao disfunkcija eustahijevih cijevi, koje pomažu u regulaciji razine pritiska na obje strane bubnjića. Međutim, ovo stanje se najčešće javlja samo na jednom uhu, a drugo obično ne zahvaćeno.