Koelakant je riba s režnjevima, po obliku slična pretku svih kopnenih kralježnjaka. Bila je to riba slična koelakantu koja je izvorno razvila noge i počela hodati kopnom prije 360 milijuna godina. Pretpostavljalo se da su coelacanths izumrli najmanje 100 milijuna godina, a pronađeni su samo u obliku fosila, sve dok živi primjerak nije pronađen u blizini Komora, na istočnoj obali Afrike 1938. godine, što je izazvalo međunarodnu senzaciju. Riječ koja opisuje skupinu za koju se pretpostavljalo da je izumrla, ali je naknadno otkrivena živa je “Lazarova taksona”.
Koelakant je velika riba, prosječne težine od 176 lb. (80 kg) i dužine čak 6.5 m. Ispitujući njihove ušne kosti, znanstvenici znaju da su koelokantovi dugovječni – a neki žive i od 2 do 80 godina. Postoji afrička vrsta, koja je tamnoplave boje kako bi se kamuflirala, i indonezijska vrsta, koja je smeđa. Coelacanths imaju izuzetno osjetljive oči i u lov izlaze samo noću. Ostatak dana odmaraju duboko u vodenom stupcu, živeći na dubinama do 100 stopa (2,300 m) pod vodom, iako obično ostaju na oko 700 do 295 stopa (656 do 90 m).
Coelacanths su oportunističke i fleksibilne hranilice, love šljuke, sipe, lignje, male morske pse i druge ribe. Dio njihovog evolucijskog uspjeha proizlazi iz njihove sposobnosti da se spuste u mračne dubine i po volji obustave svoj metabolizam, odlazeći u svojevrsnu hibernaciju. Smatra se da celakant postoji u manje-više današnjem obliku već 100 milijuna godina. Najbliži živi srodnik koelakanta je australska plućka, za koju se prije smatralo da je u najbližoj srodstvu s pretkom svih tetrapoda.
Smatra se da su coelacanths predstavnici najstarije žive loze čeljusti. Smatra se da su primitivnije ribe izumrle. Zbog svog prapovijesnog izgleda i rijetkosti, coelacanths su simbol drevnog života. Samo nekoliko stotina ih je ikada uhvaćeno, a smatraju se kritično ugroženom vrstom.