Collesov prijelom je prijelom donje baze radijusne kosti. To je čest tip prijeloma ručnog zgloba koji se obično događa kada se osoba pokuša uhvatiti tijekom pada. Mala djeca i stariji ljudi s osteoporozom izloženi su najvećem riziku od Collesovih prijeloma, iako svatko može doživjeti prekid s teškom ozljedom. Collesov prijelom obično rezultira intenzivnom boli i oteklinom, a zapešće može biti vidljivo neusklađeno. Važno je odmah dobiti profesionalni tretman za prijelom ručnog zgloba kako bi se spriječilo daljnje oštećenje i osiguralo pravilno zacjeljivanje kosti.
Collesov prijelom, nazvan po prvom kirurgu koji je opisao stanje, također je poznat kao prijelom distalnog radijusa zbog mjesta gdje se lom događa. Radijus je glavna kost podlaktice koja ide paralelno s lakatnom kosti. Njegov distalni kraj uklapa se u usjek na zglobu ručnog zgloba. Prijelom kosti kada se prekomjerna sila stavi na potpuno ispruženu ruku s dlanom okrenutim prema gore.
Bol i lokalizirana oteklina odmah prate Collesov prijelom. Ručni zglob ima tendenciju da postane vrlo slab i obično je nemoguće uhvatiti ili podići neki predmet. U slučaju jakog loma, može se vidjeti kvrga iznad zapešća gdje se radijus odvaja od zgloba. Nakon ozljede, zapešće treba imobilizirati omotavanjem ili udlagom dok se ne zatraži liječnička pomoć. Važno je držati zglob podignut i zaleđen na putu do hitne pomoći kako bi se ublažila bol i oteklina.
Na hitnoj pomoći liječnik može dati lijekove protiv bolova, pregledati zglob i pokušati vratiti Collesov prijelom na mjesto. Liječnik može napraviti rendgenske snimke kako bi vidio opseg i preciznu lokaciju prijeloma te provjeriti ima li znakova kompresije živca ili puknuća ligamenta. Ovisno o ozbiljnosti prijeloma, liječnik može odlučiti staviti ruku u meku udlagu ili tvrdi gips kako bi ostala imobilizirana. Gipsi se obično nose najmanje mjesec dana kako bi se radijusu dalo vremena da se popravi. Kontrolni pregled može utvrditi potrebu za operacijom, fizikalnom terapijom ili preventivnom njegom.
Nakon skidanja gipsa, zapešće se obično osjeća slabo i možda još uvijek boli. Liječnik može pomoći svom pacijentu identificirati vježbe s malim utjecajem kako bi povratio snagu i fleksibilnost. Pacijente se obično potiče na nošenje aparatića za zapešće kada se bave tjelesnom aktivnošću. Uz uspješno liječenje i redovite preglede, pojedinac obično može ponovno u potpunosti koristiti svoje zapešće.