Kulon je mjera električnog naboja i definira se kao naboj koji teče konstantnom strujom od jednog ampera (1 amp) tijekom jedne sekunde. Naboj može biti pozitivan ili negativan. To je ekvivalentno 6.241 x 1018 elektrona. Ideja o kulonu korisna je u elektrokemiji i fizici.
Svojstva električne energije često se uspoređuju s fizikom vode u cijevima ili rijekama. U ovoj analogiji, amperi ili amperaža je brzina protoka vode, a kulon je količina vode koja se transportira tijekom određenog vremenskog razdoblja. U svakodnevnim okolnostima većina ljudi brine o naponu koji uređaj zahtijeva ili o snazi zamjenske žarulje. Stvarni tok punjenja ili korišteni kuloni važni su samo kada je vrijeme za plaćanje računa za struju.
Električni naboj nije isto što i elektron. Elektron je subatomska čestica koja nosi naboj. U komadu metala, elektrone prilično labavo drže na mjestu protoni, pozitivno nabijena jezgra atoma. Jednom kada se primijeni potencijal ili napon, elektroni se pomiču na ujednačen način, a naboj se prenosi sve dok postoji razlika potencijala između krajeva metala, baš kao što rijeci treba okomiti pad da bi tekao.
Kako je naboj jednog kulona ekvivalentan zbroju naboja od 6.241 x 1018 elektrona, naboj jednog elektrona je obrnut: 1 podijeljen sa 6.241 x 1018 elektrona po kulonu. Naboj jednog elektrona je 1.602 x 10-19 kulona. Robert Millikan je 1923. dobio Nobelovu nagradu za svoj rad u mjerenju naboja elektrona.
Najpoznatiji prijenos naboja događa se u električnom krugu kućanstva. Metalni vodič, obično bakrena žica, koristi se za prijenos električne energije iz kućnog napajanja do svjetla. Kada je prekidač za svjetlo uključen, svjetlo se odmah pojavljuje. To se događa jer se naboj zapravo kreće brže od elektrona. Također se kreće u suprotnom smjeru.
Neke čvrste tvari prenose naboje kao pozitivno nabijene protone. Ponekad se nositelji naboja tih čvrstih tijela opisuju kao elektronske rupe, ili gdje bi elektroni trebali biti. Poluvodiči koji se koriste u elektronici često su izrađeni od materijala koji nose pozitivan naboj. U tim materijalima naboj se kreće u istom smjeru kao i nosioci naboja. Otopine elektrolita, otopine otopljenih minerala ili drugih tvari, nose naboje u dva smjera, budući da će negativno nabijeni ioni putovati u jednom smjeru, a pozitivno nabijeni ioni u suprotnom.
Kuloni se koriste u izračunima koji uključuju elektrokemiju i od strane fizičara koji proučavaju elektricitet i magnetizam. Uobičajeni kemijski problem u srednjoj školi tražit će koliko se metala taloži na podlogu u metalnoj kupelji, s obzirom na amperažu i duljinu vremena primjene struje. Fizički problem koji koristi kulone mogao bi se odnositi na učinkovitost fotonaponske ploče, koja pretvara energiju fotona u električnu.