Indeks potrošačkih cijena za industrijske radnike (CPI-IW) je ekonomski pokazatelj koji vlada u Indiji koristi za praćenje inflacije za određeni segment potrošačkog tržišta. To čini uspostavljanjem osnove za kupovnu moć industrijskih radnika u određenom trenutku i uspoređivanjem onoga što isti iznos novca može kupiti u kasnijim godinama. Ako se kupovna moć smanji, inflacija je uzrokovala rast cijena potrošačkih dobara. Postotak povećanja cijena u odnosu na osnovnu vrijednost smatra se stopom inflacije u zemlji.
Praćenje CPI dio je ekonomske politike većine zemalja. Visokorazvijene zemlje, kao što su SAD i UK, prate CPI za cjelokupno stanovništvo. Zemlje u razvoju, kao što je Indija, smatraju da je manje korisno pratiti kupovne navike cjelokupnog stanovništva u cjelini, jer postoji tako velika razlika u životnom standardu između urbanih i ruralnih radnika. Indija segmentira svoju populaciju u četiri klase za potrebe izračunavanja CPI-a: urbani radnici koji nisu fizički zaposleni, poljoprivredni radnici, seoski radnici i industrijski radnici.
Ova segmentacija omogućuje Indiji da usredotoči svjetsku pozornost na gospodarsku aktivnost svojih najproduktivnijih urbanih radnika. CPI-IW prati Ministarstvo rada Indije i mjeri kupovnu sposobnost industrijskih radnika u tisućama potrošačkih proizvoda. Smatra se da je inflacija loša za gospodarstvo zemlje, zbog čega je toliko važno imati načine kako je pratiti. Nekontrolirano povećanje cijena snižava životni standard i poduzećima čini skupljim plaćanje rada i natjecanje na globalnom tržištu.
Ako CPI-IW pokaže da inflacija raste, indijska vlada može promijeniti svoju ekonomsku i fiskalnu politiku kako bi pokušala zavladati cijenama. Vlada će često pokušati sniziti kamatnu stopu na javni dug ili pumpati vladina sredstva u privatni sektor kako bi kontrolirala potražnju. Oštra inflacija može dovesti do ekonomske recesije ili depresije, što vlade obično žele izbjeći.
Za zemlju u razvoju kao što je Indija, promjena CPI-IW može imati katastrofalne učinke na sposobnost ljudi da žive stabilno. Tamošnji radnici obično ne zarađuju mnogo novca, pa porast cijena može veliki dio stanovništva gurnuti u siromaštvo. Ova vrsta promjene ekonomskog statusa može izazvati građanske nemire i otežati postojećim državnim dužnosnicima provođenje reformi. Nadalje, neke zemlje u razvoju imaju nepodmireni vanjski dug. Svaka promjena gospodarskih uvjeta može utjecati na sposobnost zemlje da izvrši otplatu duga.