Što je crijevna opstrukcija?

Intestinalna blokada koja ometa prolaz probavnog sadržaja poznata je kao crijevna opstrukcija. Također poznato kao crijevna blokada, ovo stanje se može pojaviti djelomično ili potpuno, ovisno o svom podrijetlu. Liječenje opstrukcije ovisi o uzroku i opsegu stanja i općenito zahtijeva hospitalizaciju. Postoje ozbiljni rizici povezani s opstrukcijom crijeva, pa bi osobe koje imaju simptome trebale odmah potražiti liječničku pomoć kako bi spriječile pogoršanje simptoma ili potencijalno po život opasne komplikacije.

Razvoj crijevne opstrukcije može se dogoditi na jedan od dva načina i manifestirati se kao djelomična ili potpuna blokada. U slučajevima kada je crijevo blokirano nekom vrstom materijalne tvari, kaže se da stanje ima mehanički uzrok. Kada je opstrukcija posljedica poremećene funkcije crijeva, a ne strukturnog zastoja, smatra se da je uzrok začepljenja paralitički ileus.

Mehanički uzrok, također poznat kao mehanička opstrukcija, može potjecati ili iz tankog ili debelog crijeva. Najčešći oblik mehaničke opstrukcije javlja se u tankom crijevu i može potjecati od kile, tumora ili ožiljnog tkiva. Mehaničke opstrukcije debelog crijeva su relativno rijetke. Nekoliko situacija može doprinijeti razvoju opstrukcije debelog crijeva i može uključivati ​​zahvaćeni izmet, žučne kamence i strikturu ili suženje crijeva.

Blokada crijeva koja potječe od paralitičkog ileusa, također poznata kao pseudo-opstrukcija, uključuje neuspjeh debelog crijeva da pravilno funkcionira u odsutnosti fizičke opstrukcije. Uz prisutnost paralitičkog ileusa, kretanje crijeva može biti usporeno ili nepostojeće, što dovodi do poremećaja probavne funkcije. U većini slučajeva, paralitički ileus se manifestira kao postoperativno stanje povezano s operacijom abdomena. Dodatni čimbenici koji mogu doprinijeti razvoju ovog privremenog stanja uključuju bolest pluća ili bubrega, korištenje određenih lijekova na recept i nedostatak kalija.

Osobe koje razviju crijevnu opstrukciju mogu imati različite simptome, uključujući povremene grčeve u trbuhu i kronični zatvor. Nadutost i osjetljivost trbuha također mogu biti znakovi crijevne opstrukcije. Dodatni znakovi mogu uključivati ​​simptome slične gripi, kao što su groznica, mučnina i povraćanje. Oni koji imaju bilo koji od ovih simptoma trebaju potražiti liječničku pomoć kako bi spriječili pogoršanje simptoma ili razvoj komplikacija.

Prije potvrde dijagnoze, liječnik može postaviti nekoliko pitanja u vezi s vrstama simptoma koje pojedinac doživljava, uključujući kada su se simptomi prvi put pojavili. Može se uzeti potpuna medicinska anamneza i provesti fizički pregled kako bi se preliminarno procijenilo cjelokupno zdravlje i provjerilo postoji li nadutost ili nelagoda u trbuhu. Da bi se potvrdila dijagnoza, mogu se provesti dodatna ispitivanja, uključujući kompjuteriziranu tomografiju (CT), ultrazvuk ili rentgen. Testiranje slike koristi se za procjenu prirode i opsega blokade.

Liječenje opstrukcije obično zahtijeva hospitalizaciju kako bi se stanje pojedinca stabiliziralo. Mogu se uvesti rutinski koraci, kao što je postavljanje katetera u mokraćni mjehur i nazogastrične (NG) sonde kako bi se pomogao proces dekompresije crijeva. Pristup liječenju u potpunosti ovisi o uzroku stanja pojedinca. Pojedinci kojima je dijagnosticirana mehanička opstrukcija i ne reagiraju dobro na liječenje mogu zahtijevati operaciju za uklanjanje opstrukcije. Ako se utvrdi da pojedinac ima potpunu opstrukciju, njegovo ili njezino stanje smatra se hitnom medicinskom pomoći koja zahtijeva hitnu operaciju kako bi se ublažila blokada i obnovila ispravna funkcija crijeva.

Kada se crijevna opstrukcija ne liječi, može dovesti do teških komplikacija opasnih po život. Smanjena crijevna funkcija može uzrokovati dehidraciju, šok i zatajenje bubrega. Crijevne blokade također mogu smanjiti opskrbu krvlju zahvaćenog crijevnog tkiva, uzrokujući odumiranje izgladnjelog tkiva, stanje poznato kao nekroza. Posljedica crijevne nekroze je razvoj peritonitisa, koji je posljedica perforacije, odnosno puknuća crijevne stijenke uzrokovane odumiranjem tkiva.

Peritonitis je ozbiljno stanje koje zahtijeva hitnu liječničku pomoć i može rezultirati smrću ako se zanemari. Osobe s peritonitisom mogu imati slične simptome povezane s opstrukcijom crijeva, uključujući mučninu, osjetljivost i nadutost u trbuhu te kronični zatvor. Kada se peritonitis ne liječi, pojedinac može doživjeti šok i osjetiti simptome koji uključuju proširenje zjenica, oslabljen puls i otežano, plitko disanje. Šok se također smatra hitnim medicinskim stanjem koje zahtijeva hitno liječenje.

Pojedinci koji su bili podvrgnuti bilo kojoj vrsti abdominalne operacije mogu biti pod povećanim rizikom od razvoja crijevne opstrukcije zbog prisutnosti postoperativnog ožiljnog tkiva. Dodatni čimbenici koji povećavaju rizik pojedinca od razvoja crijevne opstrukcije uključuju Crohnovu bolest i česti zatvor. Pojedinci kojima je dijagnosticiran karcinom povezan s abdomenom također mogu biti pod povećanim rizikom za dijagnosticiranje crijevne opstrukcije.