Crna smrt je naziv za jednu od najgorih izbijanja bolesti u zabilježenoj povijesti ljudske rase. Ova pandemija koja se dogodila sredinom četrnaestog stoljeća prouzročila je smrt milijuna ljudi u Europi i Aziji. Tradicionalno se smatralo da je bubonska kuga infekcija koja je bila srž ovog fenomena. Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da su masovne smrti zapravo mogle biti posljedica kombinacije nekoliko infekcija.
Mnogi izvori vjeruju da se početak kuge može pratiti u središnjoj Aziji ili Kini. Jedna teorija je da se kuga razvila u plućima svizaca, koji su potom prenijeli infekciju na štakore i buhe. Nagađa se da su zarazu u Europu prenijeli vojnici, te trgovci i trgovci koji su kupovali i prodavali robu s Orijenta. Do 1340-ih, veliki broj ljudi je bio zaražen i počeo umirati. Prema najboljim procjenama, broj smrtnih slučajeva iznosi negdje između sedamdeset pet i sto milijuna, s otprilike dvadeset pet do pedeset milijuna smrtnih slučajeva samo u Europi.
Dugi niz godina, konvencionalna mudrost je smatrala da je crna smrt bubonska kuga. Iako nema sumnje da je ova infekcija limfnih čvorova bila prisutna, mnogi stručnjaci također vjeruju da su bile prisutne i plućna kuga i septikemična kuga. Ove druge dvije infekcije, koje zahvaćaju pluća, odnosno krv, pomažu u objašnjenju nekih zapažanja zabilježenih u mnogim zapisima koji datiraju iz tog doba.
Kakva god bila kombinacija infekcija koja je dovela do smrti milijuna ljudi, postoji mnogo informacija o češćim simptomima. Pojavilo se otežano disanje, kao i jaki kašalj. Kako bi se stanje pogoršavalo, rane bi se počele pojavljivati na rukama i nogama, a zatim bi se proširile na ostatak tijela. Gnoj i krv koji su curili iz kože nisu bili rijetkost, uz potamnjenje kože zbog pojave krvarenja. Gangrena bi se također razvila u ekstremitetima. Kako se infekcija nastavila, pojavile bi se groznica, zimica, povraćanje, mučnina i drugi iscrpljujući znakovi, koji bi ostali sve dok pojedinac ne umre, često unutar sedam dana od pojave prvih znakova.
Učinci Crne smrti daleko su nadmašili smrti koje su se dogodile sredinom 14. stoljeća. Dok su ljudi tražili neki razlog za masovni gubitak života, mnogi su pretpostavili da je to znak Božjeg nezadovoljstva. To je navelo neke u kršćanskoj zajednici da utvrde da je poduzimanje mjera protiv onih koji nisu bili u Crkvi potrebno kako bi se umirio Bog i zaustavila pošast. Također postoje teorije da su dugotrajni učinci crne smrti uključivali niz događaja koji su promijenili kulturu, kao što je razvoj novih metoda sadnje i uzgoja, kao i veliki pomak u kršćanstvu poznat kao protestantska reformacija.
Danas je povijest crne smrti podvrgnuta ponovnoj evaluaciji. Napredak medicine omogućio je saznanje više o specifičnim simptomima i uzrocima masovne smrti. Suvremene arheološke metode omogućuju točnije razumijevanje vremena i kulture Europe 14. stoljeća. Kako istraživači saznaju više o ovom ključnom događaju u ljudskoj povijesti, postoji velika šansa da će se razumijevanje kuge i njezinih učinaka nastaviti širiti.