Crvena haringa odnosi se na uređaj ili skretanje koji se koristi za odvraćanje promatrača od izvorne ideje. Crvene haringe se često viđaju u filmovima, pustolovnim igrama i zagonetkama. Međutim, najčešće se takav uređaj koristi u literaturi, posebice u misterijama i trilerskim pričama.
Jednostavno rečeno, crvena haringa je predmet koji nema nikakve koristi u priči osim da odvrati čitatelja od pravog krivca. Može poprimiti oblik lika, za kojeg čitatelj može vjerovati da je ubojica, da bi kasnije otkrio da je nevin. Ili može biti u obliku predmeta za koji čitatelji vjeruju da je trag do otkrića, ali koji se ispostavi da je bezvrijedan.
Knjige Agathe Christie često koriste crvenu haringu kako bi odvratile čitatelja od stvarnog počinitelja. Na primjer, u Mački među golubovima, dva slična zločina navode čitatelja da vjeruje da je određeni lik ubojica, ali se ispostavilo da dva ubojstva u knjizi nisu povezana, pa je lik zapravo oslobođen krivnje. U Tajanstvenoj aferi u Stylesu čitatelj se navodi na uvjerenje da se dva glavna lika mrze, ali se ispostavilo da je to način da sakriju činjenicu da su se urotili da ubiju nekoga. Priče o Sherlocku Holmesu često koriste crvenu haringu kao središnji dio radnje, kao i Edgar Allan Poe u mnogim svojim kratkim pričama.
U filmovima se crvena haringa često može naći u pričama Alfreda Hitchcocka, gdje se likovi i stvari ispostavljaju sve samo ne ono što gledatelj očekuje da budu. Jedan od najboljih primjera upotrebe crvene haringe u suvremenom filmu nalazi se u filmu Saw. Tijekom cijelog filma dva lika provode vrijeme zatočeni u prostoriji u kojoj treći lik leži mrtav. Čini se da su tijekom filma oba lika kriva za niz ubojstava, sve dok se na kraju ne otkrije da treća osoba u sobi zapravo nije mrtva. On je, zapravo, ubojica.