Crvena kvinoja je cjelovita žitarica koja je prepuna proteina. Nudi sve esencijalne aminokiseline, što ga čini idealnim za ljude koji žele voditi zdrav način života. Lako se kuha i ne sadrži gluten, što ga čini brzim obrokom – i sigurnim za osobe s alergijama na proizvode od glutena.
Mnogi ljudi su bolje upoznati sa zlatnim oblikom kvinoje. Neki ljudi možda preferiraju crvenu kvinoju u crvenoj boji u odnosu na blijedozlatnu boju zlatne kvinoje, ali su ta dva identična u smislu prehrane. Kao rezultat toga, ako je jedan oblik kvinoje teže nabaviti ili je skuplji, prihvatljivo je koristiti drugi oblik quinoe.
Kuhanje crvene kvinoje relativno je jednostavno. Jednostavno dodajte 1 šalicu (oko 226 grama) kvinoje u 2 šalice (oko 473 ml) kipuće vode, pileće juhe ili juhe od povrća. Ploču štednjaka treba ugasiti na laganoj vatri oko 15 minuta. U to bi vrijeme kvinoja trebala izgledati gotovo prozirna s očitom biljnom klicom koja izbija iz zrna. Takav izgled znak je da je gotovo i da je spremno za prhanje ili miješanje i jelo.
Mnogi ljudi radije jedu običnu crvenu kvinoju, ali se može dodati i mrvica soli, malo sojinog umaka ili komadić maslaca. Drugi ljudi radije koriste crvenu kvinoju u receptima, često kao zamjenu za rižu. Na primjer, može se koristiti kao glavno jelo u bezmesnoj štruci, bezmesnim pljeskavicama ili čak paprikama punjenim kvinojom. Također se može konzumirati za doručak, često kao zamjena za zobene pahuljice ili druge vruće žitarice. Osim toga, može se kombinirati s mnoštvom povrća i začina za izradu raznih priloga, salata ili predjela.
Crvena kvinoja nudi mnoge zdravstvene prednosti. Na primjer, bogata je vlaknima, pa je dobra opcija za hranu za ljude koji imaju problema s probavom. Osim toga, sadrži sve esencijalne aminokiseline. Lizin je, na primjer, aminokiselina koja pomaže u rastu, održavanju i popravljanju tkiva. Druge aminokiseline pomažu u razvoju i održavanju zdravih kostiju, jakih mišića i elastične kože.
Većina crvene kvinoje uzgaja se u planinama Bolivije. Iako je žito moguće uzgajati i na drugim mjestima, ono najbolje raste u hladnim, plodnim planinama. Sjeme se obično sadi u kolovozu, a biljke se beru u svibnju. Vjeruje se da potječe iz vremena drevnih Inka te se smatralo da svojim ratnicima daje dodatnu energiju i snagu zbog visoke razine proteina.