Što je crvena kvinoja?

Crvena kvinoja je cjelovita žitarica koja je prepuna proteina. Nudi sve esencijalne aminokiseline, što ga čini idealnim za ljude koji žele voditi zdrav način života. Lako se kuha i ne sadrži gluten, što ga čini brzim obrokom – i sigurnim za osobe s alergijama na proizvode od glutena.

Mnogi ljudi su bolje upoznati sa zlatnim oblikom kvinoje. Neki ljudi možda preferiraju crvenu kvinoju u crvenoj boji u odnosu na blijedozlatnu boju zlatne kvinoje, ali su ta dva identična u smislu prehrane. Kao rezultat toga, ako je jedan oblik kvinoje teže nabaviti ili je skuplji, prihvatljivo je koristiti drugi oblik quinoe.

Kuhanje crvene kvinoje relativno je jednostavno. Jednostavno dodajte 1 šalicu (oko 226 grama) kvinoje u 2 šalice (oko 473 ml) kipuće vode, pileće juhe ili juhe od povrća. Ploču štednjaka treba ugasiti na laganoj vatri oko 15 minuta. U to bi vrijeme kvinoja trebala izgledati gotovo prozirna s očitom biljnom klicom koja izbija iz zrna. Takav izgled znak je da je gotovo i da je spremno za prhanje ili miješanje i jelo.

Mnogi ljudi radije jedu običnu crvenu kvinoju, ali se može dodati i mrvica soli, malo sojinog umaka ili komadić maslaca. Drugi ljudi radije koriste crvenu kvinoju u receptima, često kao zamjenu za rižu. Na primjer, može se koristiti kao glavno jelo u bezmesnoj štruci, bezmesnim pljeskavicama ili čak paprikama punjenim kvinojom. Također se može konzumirati za doručak, često kao zamjena za zobene pahuljice ili druge vruće žitarice. Osim toga, može se kombinirati s mnoštvom povrća i začina za izradu raznih priloga, salata ili predjela.

Crvena kvinoja nudi mnoge zdravstvene prednosti. Na primjer, bogata je vlaknima, pa je dobra opcija za hranu za ljude koji imaju problema s probavom. Osim toga, sadrži sve esencijalne aminokiseline. Lizin je, na primjer, aminokiselina koja pomaže u rastu, održavanju i popravljanju tkiva. Druge aminokiseline pomažu u razvoju i održavanju zdravih kostiju, jakih mišića i elastične kože.

Većina crvene kvinoje uzgaja se u planinama Bolivije. Iako je žito moguće uzgajati i na drugim mjestima, ono najbolje raste u hladnim, plodnim planinama. Sjeme se obično sadi u kolovozu, a biljke se beru u svibnju. Vjeruje se da potječe iz vremena drevnih Inka te se smatralo da svojim ratnicima daje dodatnu energiju i snagu zbog visoke razine proteina.