Cascading Style Sheet (CSS) način je dizajniranja web stranice ili grupe web-mjesta tako da imaju dosljedan izgled i dojam te da se njihov izgled i dojam lako mijenjaju. Korištenjem CSS-a za dizajn web stranice, web programer stječe veći stupanj kontrole nad izgledom stranice.
Web programer može koristiti CSS datoteku za kontrolu izgleda web stranice na tri glavna načina. Prvi način se zove inline, što se odnosi na činjenicu da se kod postavlja točno u red koda web stranice. Na primjer, web programer bi mogao željeti da se određena rečenica pojavi podebljanom, crvenom bojom kako bi se istakla. Mogla bi koristiti CSS da postavi stil te rečenice na podebljan i crven koristeći inline kod. Prednost ove metode je što omogućuje brzu i jednostavnu promjenu određenog dijela web stranice.
Drugi način na koji web programer može koristiti CSS je stvaranje pravila za jednu web stranicu. U ovom slučaju, programer bi koristio ono što se zove ugrađeni CSS. Programer može, na primjer, svaki novi paragraf uvući i svako zaglavlje podebljati. Ugrađene upute obično se postavljaju na vrh koda web stranice.
To omogućuje razvojnom programeru da jednom promijeni ugrađeni kod i da se učinci odvijaju na cijeloj stranici. Ako je odlučio staviti sva zaglavlja u kurziv umjesto podebljanog teksta, mogao bi jednostavno promijeniti kodiranje stila i sva bi se zaglavlja na toj stranici promijenila. Ovo ima prednost u odnosu na inline metodu u tome što pokriva cijelu web stranicu, a promjene se mogu napraviti na cijeloj stranici odjednom.
Posljednji uobičajeni tip CSS-a je ono što je poznato kao vanjski CSS. Web programer će napisati kod koji će se primijeniti na cijelu grupu web stranica, cijelu web stranicu ili čak više web stranica. Ova pravila mogu uključivati stvari poput boje pozadine, boje teksta, razmaka riječi i drugih elemenata izgleda stranice, baš kao prethodna dva primjera CSS-a.
Razlika je u tome što ove upute nisu za jedan dio stranice ili samo jednu web stranicu, već za cijelu web stranicu. Prednost je u tome što se izgled i dojam cijele web stranice može promijeniti u jednom trenutku unošenjem promjena u vanjski stilski list. Ako dizajner želi isprobati novu boju pozadine ili novi font za cijelo web-mjesto, može to učiniti promjenom nekoliko redaka u vanjskom kodu, umjesto da ide na svaku stranicu pojedinačno i tamo unosi promjene.
Nedostaci ugrađenog i vanjskog CSS-a su to što je potrebno više vremena za stvaranje velike tablice stilova, koja će pokriti veliki dio izgleda, umjesto unošenja manjih izmjena u pojedinačne linije. Web dizajner mora odlučiti je li dugoročno učinkovitije izraditi pojedinačne inline upute ili izraditi ugrađeni ili vanjski CSS koji će istovremeno voditi računa o mnogim značajkama dizajna.