Curcuma je naziv roda cvjetnica koje predstavljaju otprilike 80 vrsta koje pripadaju obitelji Zingiberaceae, poznatijoj kao obitelj đumbira. Prirodni raspon ovih biljaka uključuje tropsku jugoistočnu Aziju, Indiju i istočnu Indiju, ali se također široko uzgajaju u drugim dijelovima svijeta koji nude toplu, vlažnu klimu. Uzgajaju se kao ukrasne biljke, ili za berbu kulinarskih začina ili sirovog botaničkog materijala od kojeg se mogu proizvoditi biljni lijekovi i eterična ulja.
Jedna od najznačajnijih vrsta kurkume u smislu komercijalne proizvodnje je C. longa, također poznata kao kurkuma. Poput mnogih svojih rođaka iz reda Zingiberale, kurkuma ima gomoljasti rizom, koji se kuha, peče u pećnici, a zatim melje u poznati začin boje senfa s okusom papra. Ova vrsta je glavna hrana bliskoistočne i azijske kuhinje gdje je tradicionalni dodatak curryju, juhama i varivima.
Curcuma caesia ima ljubičasto-crni rizom, čime je dobio uobičajeno ime crna kurkuma, iako se naziv vrste doslovno prevodi kao riječ plava. Ova vrsta je visoko cijenjena zbog svojih ljekovitih svojstava jer je identificirano najmanje 30 aktivnih spojeva iz ulja ekstrahiranih iz njezina rizoma. Koristi se za liječenje svega od gube do zubobolje do alergija do raka. Nažalost, prekomjerna žetva ove vrste dovela je do njenog skorog izumiranja.
Svojstva mnogih vrsta kurkume posljedica su prisutnosti skupine polifenola zvanih kurkuminoidi, a to su desmetoksikurkumin, bis-desmetoksikurkumin i kurkumin. Ovi agensi su odgovorni za živu boju rizoma. Kao takvi, koriste se kao aditivi u hrani da daju boju pićima, pekarskim proizvodima, soku od naranče, kokicama, sladoledu, želatini i mnogim drugim namirnicama. Također štite hranu od ultraljubičastog svjetla. Iz tog razloga, kurkuminoidi, posebice kurkumin, mogu se naći i u raznim kozmetičkim proizvodima i kremama za sunčanje.
Od svih vrsta kurkume koje pokazuju medicinska svojstva, kurkuma je vjerojatno najpoznatija jer je najrasprostranjeniji komercijalni izvor kurkumina. Začin je dugo bio značajan u ajurvedskoj medicini, ali je također postao sve popularniji na Zapadu zbog nalaza istraživanja koji podupiru njegovu moguću vrijednost protiv raka. Tradicionalno, kurkumin se koristi za liječenje raznih kožnih i gastrointestinalnih poremećaja zbog svojih antiseptičkih i antibakterijskih svojstava. Međutim, utvrđeno je da ova tvar uništava stanice raka jednjaka in vitro, a također je pokazala potencijal u liječenju raka debelog crijeva i gušterače. Osim toga, postoje neki dokazi koji upućuju na to da kurkumin može igrati buduću ulogu u liječenju Alzheimerove bolesti i multiplog mijeloma.