Curenje na Internetu situacija je u kojoj informacije koje još nisu spremne za objavljivanje široj javnosti iznenada postaju dostupne na jednoj ili više web stranica. Na ovaj način može se objaviti širok raspon podataka, obično bez izričitog dopuštenja vlasnika tih informacija. U prošlosti su podaci kao što su zapisi s nadolazećeg glazbenog izdanja, scene iz nadolazećeg filma, pa čak i kopije vlasničkih dokumenata, procurili u javnost putem web-stranice. Iako često postoji neka vrsta zlobe uključene u prerano objavljivanje podataka na mreži, ovaj proces ponekad može pokrenuti vlasnik kao dio strategije odnosa s javnošću.
Obično se curenje interneta događa bez znanja ili dopuštenja pojedinca ili subjekta koji posjeduje podatke. Informacije koje su procurile često se dobivaju hakiranjem u mreže i pristupom vlasničkim bazama podataka, pri čemu haker u konačnici odlučuje podijeliti te podatke na strateškim mjestima diljem Interneta. Budući da se informacije dobivaju bez dopuštenja vlasnika i nisu namijenjene za širu javnost u tom trenutku, curenje Interneta može stvoriti niz poteškoća za vlasnika objavljenih podataka. U mnogim zemljama donose se stroži zakoni koji se odnose na zaštitu intelektualnog vlasništva, iako će ti zakoni i razina pružene zaštite varirati.
Priroda curenja interneta može uključivati dijeljenje osobnih podataka na mreži bez dopuštenja uključene osobe. To može uključivati objavljivanje videa snimljenog bez dopuštenja osoba snimljenih u prezentaciji, strategija koja se može koristiti kao sredstvo za namjerno izazivanje neugode ili srama kod pojedinca. Osim toga, hakeri mogu odlučiti probiti sigurnosne protokole velikih tvrtki ili čak državnih tijela kako bi locirali vlasničke informacije i zatim ih pustili široj javnosti, obično s namjerom da nanesu neku vrstu štete vlasniku podataka.
Iako je neuobičajena, strategiju curenja interneta ponekad mogu koristiti vlasnici, a ne hakeri. Kada je to slučaj, događa se ono što je poznato kao kontrolirano curenje na Internetu, čime se učinkovito dopušta objavljivanje nekih podataka u nadi da će se generirati javni interes za dodatne podatke povezane s objavljivanjem. Na primjer, filmski studio može potajno, ali namjerno procuriti izvode iz nadolazećeg igranog filma kao sredstvo za privlačenje interesa javnosti, nadajmo se da će taj interes pretočiti u više prihoda od kino blagajne kada film na kraju bude dostupan kinodvoranama.