Cyber rat je izraz koji se koristi za opisivanje upotrebe interneta za vođenje rata u virtualnom svijetu, često sa stvarnim učincima u fizičkom svijetu. Iako se općenito cyber ratovanje odnosi na napade jedne suverene države na drugu u kibernetičkom prostoru, može se koristiti i za opisivanje napada između korporacija, terorističkih organizacija ili jednostavno napada pojedinaca zvanih hakeri, koji se smatraju ratobornima u svojoj namjeri. Posljednjih godina, cyber ratovanje postalo je pitanje koje zabrinjava velike nacije na planetu, a gotovo svaka nacionalna vojska sada ima granu posvećenu vođenju i obrani od cyber ratovanja.
Kako svijet postaje umreženiji, važniji sustavi postaju osjetljivi na napade u kibernetičkom prostoru. Iako određeni vojni sustavi ostaju dostupni samo ako su prisutni na terminalu na licu mjesta, velika većina kritičnih sustava koji kontroliraju moderne nacije sada je na ovaj ili onaj način povezana s internetom. Iako su ovi sustavi zaštićeni visokom razinom sigurnosti, oni su ipak lomljivi, a cyber ratovanje se bavi pronalaženjem slabosti i njihovim iskorištavanjem.
Postoje tri glavna sektora na meti većine nacija uključenih u kibernetički rat: financijski, infrastrukturni i vladini. Financijski napadi mogli bi poremetiti glavna svjetska tržišta ukidanjem elektronički kontroliranih robnih burzi ili zatvaranjem web-baziranih operacija velikih banaka ili trgovaca. Infrastrukturni napadi mogu oštetiti naciju zatvaranjem kritičnih komunalnih sustava, kao što su električne mreže, ili uništavanjem drugih, poput otvaranja brana ili ometanja sustava kontrole zračnog prometa. Državni napadi mogu spriječiti međusobnu komunikaciju državnih službenika, ukrasti tajnu digitalnu komunikaciju ili objaviti stvari kao što su porezni podaci, podaci o socijalnom osiguranju ili drugi osobni podaci.
Godine 2009. objavljeno je izvješće koje pokazuje da je električna mreža Sjedinjenih Država nevjerojatno osjetljiva na napade u kibernetičkom prostoru, koji bi mogli osakatiti naciju isključivanjem struje za stotine milijuna ljudi. U izvješću se tvrdi da su mrežu već provalile i Rusija i Kina, a obje su za sobom ostavile softver koji se daljinski mogao aktivirati za kontrolu sustava. Iako se takav napad još nije dogodio nigdje u svijetu, u kombinaciji s konvencionalnim vojnim napadom mogao bi se pokazati katastrofalnim.
Mnogi kritični vojni sustavi također su podložni virtualnim napadima. Satelitski sustavi, na primjer, iako zaštićeni opsežnom sigurnošću, povremeno su provaljeni. Ako bi neprijatelj preuzeo kontrolu nad špijunskim satelitima ili satelitima koji prenose GPS podatke zrakoplovima i projektilima, to bi mogao biti veliki udarac za vojsku.
Posljednjih godina postalo je očito da glavne vojne nacije svijeta svaka posvećuju velike količine energije i novca cyber ratovanju. Kina je dobila najviše tiska za svoje programe, ali su se pojavila i izvješća o programima i Sjedinjenih Država i Rusije. Iako su ovi napadi većinom bili dobronamjerni, oni postavljaju temelje za buduće ratove koji bi se mogli voditi pretežno korištenjem komunikacijske tehnologije.