Cyberart, također se piše cyberart i cyber art, umjetnost je proizvedena uz pomoć računala. To je dio umjetnosti novih medija, krovnog izraza za oblike umjetnosti koji koriste netradicionalne medije. Funkcija računala u stvaranju ove vrste umjetnosti može biti softverska ili hardverska. Iako se pojam može primijeniti na tradicionalno proizvedenu umjetnost koja se samo skenira, obično je rezerviran za umjetnost koja koristi računalo kao sastavni dio dizajna.
Računalni softver koji se koristi u stvaranju cyberarta može igrati različite uloge. Mnogi računalni programi koriste se za dotjerivanje slika ili audio datoteka koje se unose iz vanjskih izvora. Drugi programi omogućuju umjetniku da dizajnira slike od nule pomoću miša. U algoritamskoj umjetnosti, dizajni se u potpunosti generiraju iz unesenih redaka računalnog koda, na primjer.
Hardver se također obično koristi za cyberart. U digitalnom slikarstvu, na primjer, umjetnik oponaša proces slikanja koristeći olovku i digitalizirajući tablet zajedno s računalnim programom koji je sposoban prikazati sliku. Olovka i tablet primjeri su specijaliziranog hardvera, u ovom slučaju ulaznih uređaja, koji se koriste za oblikovanje umjetnosti. Pisač se smatra izlaznim uređajem jer prevodi digitalne informacije u vanjski svijet.
Tradigitalna umjetnost podskup je kibernetičke umjetnosti koja koristi kombinaciju tradicionalnih i digitalnih medija. Umjetnici često skeniraju u skicama i koriste računalne alate za bojenje i primjenu efekata na rad. Tradigitalna animacija spaja klasičnu ćelijsku animaciju i tehnologije digitalne animacije. Velik dio kibernetičke umjetnosti ima barem neke klasične elemente ili tehnike ugrađene u sebe i može se smatrati tradigitalnim.
Ako se internet koristi kao sredstvo za izlaganje umjetničkih djela, to donosi novu društvenu dimenziju kibernetičkoj umjetnosti. Umjetnost se stoljećima izlaže u javnim prostorima, često s visokim troškovima i teškoćama prisustva. To je za posljedicu imalo ograničavanje moguće publike umjetničkih djela. Internet služi kao novi medij razmjene umjetnosti koji je dostupan velikom dijelu svjetske populacije.
Došlo je do negativnog prijema kibernetičke umjetnosti vrijedan pažnje. Jedna kritika kaže da velik dio kibernetičke umjetnosti ne zahtijeva ništa više od programa grafičkog dizajna određene tvrtke – kreativni doprinos budućih umjetnika je minimalan. Kritizirana je i umjetnost koja koristi internet. Neki tvrde da je gotovo nemoguće pratiti tko je mogao pridonijeti određenom djelu. Drugi kritičari tvrde da se slike kopirane s interneta mogu uljepšati i zatim ponovno učitati bez zapisa o povijesti datoteke.