Cyberlibel je fraza za klevetu koja se odvija putem interneta, bilo na oglasnim pločama, e-pošti, blogovima, chat sobama, osobnim web stranicama ili drugim objavljenim člancima. Kleveta, u stvarnom životu, znači da je netko prenio lažnu i štetnu izjavu trećoj strani koja nanosi provjerljivu štetu ugledu ocrnjene osobe. Budući da se kibernetička kleveta događa u kibernetičkom prostoru, ona postavlja pravna pitanja slobode govora, javnih osoba, mogućnosti pobijanja izjava i anonimnosti koja bi mogla opravdati nove zakone i propise.
Tradicionalno, kleveta koja se javlja u novinama, časopisima, letcima ili pismima pravi razliku između javne i privatne osobe. Odnosno, javna osoba kao što je političar ima manje očekivanja privatnosti u pogledu svojih aktivnosti. Također, lakše mu je objaviti svoj odgovor ili obranu na štetne informacije kako bi ispravio mišljenje javnosti. Ipak, pojedinac koji nije u javnosti ima veću zaštitu svog ugleda. Budući da ne mogu lako doći do ljudi koji su saznali dezinformacije, vjerojatnije je da će dobiti slučaj za klevetu.
Razlika s kibernetičkom klevetom je u tome što ona inače privatne osobe učinkovito čini javnim, putem web-mjesta kojima mnogi ljudi pristupaju. Također, zakoni o kleveti određuju se država i nadležnost, ali ne postoje geografska ograničenja za informacije na internetu. Analitičari koji proučavaju kibernetičku klevetu imaju samo nekoliko slučajeva u Sjedinjenim Državama na kojima mogu temeljiti svoja mišljenja, a ti su slučajevi kontradiktorni. Na primjer, komentiraju odgovornost izvornog pisca, kao što je bloger, u odnosu na distribucijsko mjesto, kao što je host poslužitelj ili oglasna ploča koja može, ali ne mora imati kontrolu nad uređivanjem.
Zakoni o kibernetičkoj kleveti još uvijek su u tijeku diljem svijeta. Neki sustavi vjeruju da je internet jedinstven medij za slobodu govora i demokratsko širenje informacija, dok drugi žele da se web regulira kao i drugi mediji za objavljivanje, poput novina. Neki navode kako je lako ispraviti zapis objavljivanjem vlastitog bloga, članka ili odgovora na oglasnoj ploči koji smanjuje potrebu za pravnom zaštitom vašeg ugleda. Drugi žele da davatelji internetskih usluga preuzmu veću odgovornost i odgovornost za kvalitetu informacija objavljenih putem njihovog hostinga. Možda ćemo morati čekati desetljećima da ova pitanja steknu pravosudni presedan u Sjedinjenim Državama.