Pojam Cyberstalking odnosi se na čin uhođenja pojedinca ili grupe putem elektroničkih sredstava, posebice interneta. Cyberstalkeri koriste komunikacijske sposobnosti i pristup informacijama dostupnim putem Interneta kako bi nadzirali, tražili, klevetali i na drugi način uznemiravali svoju cyber žrtvu, koja može biti pojedinac ili grupa.
Prikupljanje informacija o pojedincu ili grupi obično se mora provoditi na prijeteći način kako bi se kvalificiralo kao Cyberstalking, pri čemu se prijetnja upućuje ili implicira. Cyberstalkeri mogu koristiti obična elektronička sredstva kao što su tražilice, oglasne ploče, stranice društvenih mreža, e-pošta i drugi alati za praćenje aktivnosti svojih žrtava. Cyberstalking također može uključivati nezakonita sredstva kao što je hakiranje računala za probijanje osobnih podataka žrtve ili napad na hardver i podatke žrtve virusima i drugim elektroničkim kršenjima. Praćenje adrese internetskog protokola (IP) žrtve također je uobičajen oblik Cyberstalkinga, koji Cyberstalkeri koriste za lociranje kućne adrese svoje žrtve.
Kontaktiranje ili traženje cyber žrtve ili njihovih suradnika uobičajen je oblik uznemiravanja u cyberstalkingu. Od pojave chat soba, Instant Messengera i internetskih mrežnih alata kao što su MySpace i Facebook, djeca i adolescenti postali su posebno izloženi riziku od kibernetičkog uhođenja, bez obzira na to jesu li na meti svojih vršnjaka zbog cyberbullyinga ili traženi od strane seksualnih grabežljivaca. Kako bi se borili protiv toga, nekoliko timova za provođenje zakona organiziralo je radne skupine koje uključuju pojedince koji se predstavljaju kao djeca ili adolescenti na internetu kako bi proaktivno tražili i hvatali djecu grabežljivce. Emisija Dateline NBC-a, To Catch a Predator, popularan je primjer takve operacije uboda kibernetičkog uhođenja, u kojoj se pojavljuju seksualni grabežljivci na internetu koji su odvedeni u dom u kojem vjeruju da ih mladić čeka da ih vidi, ispitan od strane voditelja emisije i potom uhićen .
Kleveta je posebno plodna komponenta Cyberstalkinga zbog lakoće s kojom Cyberstalker može objaviti klevetničke optužbe na World Wide Webu, zadržavajući pritom svoju anonimnost i na taj način izbjegavajući posljedice. Cyberstalkeri često postavljaju web-stranice ili blogove posebno za objavljivanje klevetničkih informacija o svojoj žrtvi, koje se zatim mogu pokupiti jednostavnim upitom tražilice za ime žrtve, čime narušavaju njihovu reputaciju. Cyberstalkeri se također mogu predstavljati kao žrtve na mreži kako bi distribuirali pornografske, pogrdne ili na drugi način klevetničke informacije pod žrtvinim imenom.
Godine 1999. Kalifornija je postala prva država koja je donijela zakon protiv cyberstalkinga. Od tada su države kao što su Arizona, Aljaska, Alabama, Connecticut, Florida, Illinois, New York, New Hampshire Oklahoma i Wyoming zabranile oblike cyberstalkinga kao dio svojih većih zakona protiv uhođenja i uznemiravanja.