Das Kapital je rasprava o kapitalizmu koju je napisao Karl Marx, a uredio Friedrich Engels za objavljivanje u tri sveska u drugoj polovici 19. stoljeća. U ovom poznatom djelu Marx ocrtava sustav pomoću kojeg oni koji kontroliraju sredstva za proizvodnju mogu iskorištavati radnike koji proizvode robu, poznate kao roba, koja služi kao motor kapitalizma. Marx u Das Kapitalu teoretizira da se kapitalizam oslanja na radnike da proizvode robu, a radnici ipak pate od loših plaća i radnih uvjeta. Ova eksploatacija i stalna razmjena novca i roba, prema Marxu, je okosnica kapitalizma.
Marx je već objavio Komunistički manifest, svoje zapaženo djelo o borbama između klasa, kada je svoju pozornost usmjerio na kapitalizam. Tijekom tog razdoblja povijesti u Europi je zavladala industrijska revolucija, a Marx je promatrao pogoršanje uvjeta s kojima su se radnici suočavali. To je bilo ono što je inspiriralo Das Kapital, s prvim svezakom objavljenim 1867., a drugim i trećim sveskom, koje je uredio njegov prijatelj Engels nakon što je Marx umro, a izašao je 1885. i 1894.
Važno je napomenuti da Marx nije koristio Das Kapital kao nekakvu moralnu hajduku protiv kapitalista. Opisao je način na koji se kapitalizam razvijao kao svojevrsnu povijesnu neizbježnost. Također nema otvorenog poziva radnika na revolt u radu. Marx je jednostavno smatrao da je raskol koji je kapitalizam stvorio između poslodavca i zaposlenika neodrživa situacija koja je posijala sjeme za nemire radnika.
Iskorištavanjem rada koji proizvodi robu, Marx je smatrao da poslovni subjekti koji kontroliraju sredstva proizvodnje stvaraju uvjete koji pomažu kapitalizmu da napreduje. Radnici, koji se za svoje plaće oslanjaju na svoje poslodavce, u biti proizvode bogatstvo za svoje poslodavce koje ne smiju dijeliti. Ovaj sustav postaje samostalni stroj u kojem vrijednost proizvedene robe daleko nadmašuje vrijednost radnika koji je proizvodi.
Roba je još jedna središnja tema Das Kapitala. Marx je u suštini rekao da vrijednost robe na tržištu zapravo ima malo veze s njihovom stvarnom korisnošću. Vrijednost robe definirana je u odnosu na cijenu u usporedbi s drugom robom, što znači da roba postaje malo više od simbola bogatstva za one koji je kupuju. Ova beskrajna potraga za robom na kraju vodi, prema Marxu, do proturječnosti svojstvene kapitalizmu, budući da se proizvodi sve više i više roba, iako potražnja za njima opada.